Svetinje ne podnosim iz nekoliko razloga. Prvo, povodom načela svetinje da ukida govor. Vidim da sve što se proglasi svetinjom, o tome se ili šuti, ili navija, ili moli, o tome se, dakle, ukida govor. Kako svetinja očekuje samo brigu o nepovredivosti vlastitog imidža i ima atmosferu dogme, tako je i šutnja sve što zajednica od pojedinca očekuje da o njoj kaže, šutnja i ograničena primjena jedne varijante propisanog govora.
Drugo, svetinja se prema svetome odnosi onako kako se moralizator odnosi prema moralu, dakle, kao egzaltirana i patetična devijacija, pri čemu zajednička etimologija nije slučajna, nego upravo zato tu da pridobije vjerujuće.
Treće, svetinje su mahom ili neke krpe ili neka ubojstva ili hrastovi trupci ili ništa uopće sveto (Dinamo, Hajduk).
Četvrto, svetinja je ono po čemu jedna masa drugu masu na ulici prepoznaje kao neprijatelja. To je opet povodom načela svetinje da ukida govor, u ovom slučaju tako da se po istom obrascu ni neprijatelj nikada ne dovodi u pitanje, da se o njemu ne govori nikako osim kao o neprijatelju te da sredstvom domaćih svetinja bude uvijek jedan i isti. Zato i nije odgovor ono što se ne može podnijeti u pitanju je li, na primjer, vojna operacija Oluja svetinja, nego protupitanje: tko će nam onda biti neprijatelj?
Zašto ih ne podnosim?
Svetinje ne podnosim iz nekoliko razloga. Prvo, povodom načela svetinje da ukida govor. Vidim da sve što se proglasi svetinjom, o tome se ili šuti, ili navija, ili moli, o tome se, dakle, ukida govor. Kako svetinja očekuje samo brigu o nepovredivosti vlastitog imidža i ima atmosferu dogme, tako je i šutnja sve što zajednica od pojedinca očekuje da o njoj kaže, šutnja i ograničena primjena jedne varijante propisanog govora.
Drugo, svetinja se prema svetome odnosi onako kako se moralizator odnosi prema moralu, dakle, kao egzaltirana i patetična devijacija, pri čemu zajednička etimologija nije slučajna, nego upravo zato tu da pridobije vjerujuće.
Treće, svetinje su mahom ili neke krpe ili neka ubojstva ili hrastovi trupci ili ništa uopće sveto (Dinamo, Hajduk).
Četvrto, svetinja je ono po čemu jedna masa drugu masu na ulici prepoznaje kao neprijatelja. To je opet povodom načela svetinje da ukida govor, u ovom slučaju tako da se po istom obrascu ni neprijatelj nikada ne dovodi u pitanje, da se o njemu ne govori nikako osim kao o neprijatelju te da sredstvom domaćih svetinja bude uvijek jedan i isti. Zato i nije odgovor ono što se ne može podnijeti u pitanju je li, na primjer, vojna operacija Oluja svetinja, nego protupitanje: tko će nam onda biti neprijatelj?