Još jedna vrsta knjiga u izumiranju: mumbo jumbo filozofije raznih gurua kapitalizma iz ludih 2000-ih, čas prije no što je sve otišlo k vragu. Nekoliko sam godina kao novinarka odlazila na njihova prenemaganja u prepunu kongresnu dvoranu bečkog Museumsquartiera (mahom su kasnije dolazili i u Zagreb). Slušali su ih, o trošku svojih kompanija, mladi lavovi europskih velikih firmi. U jeku najveće popularnosti performirali su i Nordstrom i Ridderstrale, pametni, vižljasti momci u crnim majicama i s dizajnerskim naočalama, profesori na faksu. Poharali su svijet hitovima “Funky business” I “Karaoke kapitalizam” (Superknjižara i antikvarijat, 50 – 150 kn; lucidne, meni strašno zabavne; odličan podsjetnik na milenijsko korporacijsko glupiranje). Pričali su Nordstrom i Ridderstrale o tome kako na tržištu stvarno uspijevaju samo oni koji se, radeći, super zabavljaju (funky, ne?), a onda i kako svaka tvrtka, ako hoće biti uspješna, mora strateški odlučiti hoće li biti fit, ili sexy. Uspjeh: ziher! Zadnje dvije godine, nesretna kriza, imam osjećaj da bi vlasnici kompanija ruku dali da im zaposlenike ne prožima dilema fit-sexy, nego misao engleskog filozofa iz doba prvobitne akumulacije kapitala da se bogatstvo stvara jedino danonoćnim radom bez prekida i ikakva uzbuđenja, ali tko bi se danas više sjećao prašnjavog Engleza, ni ja mu više ne znam ime, a nije da olako zaboravljam. Svakako, bolje bi bilo da se sjećam njega, nego onog švicarskog psihijatra koji je balonom, s prijateljem, obletio zemlju, pa to nekako povezao s duhom avanture koju može osjetiti svaki korporacijski zaposlenik, (samo ako hoće), napisao o svemu tome knjigu i u predavanjima počeo slaviti muško prijateljstvo koje osobito uspijeva u uvjetima razrijeđenog zraka, te benefit duha avanture koji otamo struji ravno za kancelarijske tastature. Upitah ga u intervjuu nije li ipak malo bez veze da zamlaćuje narod nazivajući korporacijsko crnčenje “avanturom”. Plavokosi se nasmiješi: “Are you a communist?”
“Are you gay?” zaustih, ali onda shvatih da bi to bilo strašno nekorektno, pa nešto promrsih, a i nije mi se dalo više time gnjaviti, jer počinjao je party u visokim, starinskim, a futuristički uređenim dvoranama Museumsquartiera, diskretno osvijetljnim raznobojnim neonom, s egzotičnim biljem, managerima u finim odijelima i najboljim tridesetim. House, sushi i šampanjac, sve diskretno i lagano frivolno, pa odlučih – još malo, i tako će biti i kod nas! Malo sutra… pa se samo pitam, što li sad radi onaj funky dvojac? Nije da oni ne bi mogli smisliti neku matru i za krizna vremena, ali… dovoljno su zaradili, dobro im je, sigurno, jer jedan je bio fit, a drugi, bašp onako… seksi.
Are you a communist?
Još jedna vrsta knjiga u izumiranju: mumbo jumbo filozofije raznih gurua kapitalizma iz ludih 2000-ih, čas prije no što je sve otišlo k vragu. Nekoliko sam godina kao novinarka odlazila na njihova prenemaganja u prepunu kongresnu dvoranu bečkog Museumsquartiera (mahom su kasnije dolazili i u Zagreb). Slušali su ih, o trošku svojih kompanija, mladi lavovi europskih velikih firmi. U jeku najveće popularnosti performirali su i Nordstrom i Ridderstrale, pametni, vižljasti momci u crnim majicama i s dizajnerskim naočalama, profesori na faksu. Poharali su svijet hitovima “Funky business” I “Karaoke kapitalizam” (Superknjižara i antikvarijat, 50 – 150 kn; lucidne, meni strašno zabavne; odličan podsjetnik na milenijsko korporacijsko glupiranje). Pričali su Nordstrom i Ridderstrale o tome kako na tržištu stvarno uspijevaju samo oni koji se, radeći, super zabavljaju (funky, ne?), a onda i kako svaka tvrtka, ako hoće biti uspješna, mora strateški odlučiti hoće li biti fit, ili sexy. Uspjeh: ziher! Zadnje dvije godine, nesretna kriza, imam osjećaj da bi vlasnici kompanija ruku dali da im zaposlenike ne prožima dilema fit-sexy, nego misao engleskog filozofa iz doba prvobitne akumulacije kapitala da se bogatstvo stvara jedino danonoćnim radom bez prekida i ikakva uzbuđenja, ali tko bi se danas više sjećao prašnjavog Engleza, ni ja mu više ne znam ime, a nije da olako zaboravljam. Svakako, bolje bi bilo da se sjećam njega, nego onog švicarskog psihijatra koji je balonom, s prijateljem, obletio zemlju, pa to nekako povezao s duhom avanture koju može osjetiti svaki korporacijski zaposlenik, (samo ako hoće), napisao o svemu tome knjigu i u predavanjima počeo slaviti muško prijateljstvo koje osobito uspijeva u uvjetima razrijeđenog zraka, te benefit duha avanture koji otamo struji ravno za kancelarijske tastature. Upitah ga u intervjuu nije li ipak malo bez veze da zamlaćuje narod nazivajući korporacijsko crnčenje “avanturom”. Plavokosi se nasmiješi: “Are you a communist?”
“Are you gay?” zaustih, ali onda shvatih da bi to bilo strašno nekorektno, pa nešto promrsih, a i nije mi se dalo više time gnjaviti, jer počinjao je party u visokim, starinskim, a futuristički uređenim dvoranama Museumsquartiera, diskretno osvijetljnim raznobojnim neonom, s egzotičnim biljem, managerima u finim odijelima i najboljim tridesetim. House, sushi i šampanjac, sve diskretno i lagano frivolno, pa odlučih – još malo, i tako će biti i kod nas! Malo sutra… pa se samo pitam, što li sad radi onaj funky dvojac? Nije da oni ne bi mogli smisliti neku matru i za krizna vremena, ali… dovoljno su zaradili, dobro im je, sigurno, jer jedan je bio fit, a drugi, bašp onako… seksi.