Kad niz ruke krenu slapovi rijeka Koje samo on vidi, Iz kojih iskaču svjetlucave ribice I po obrazinama uzvode slovo U. Kad huka slapova Zagluši sve okolo sebe I stvari se razmaknu u ateljeu da prođe kičica Čiji vrh ubada središte sunca. A onda liježe da spava grme nebesa obojena Jedan pas na ulici nalajava Zateturanog pijanca Ko da sat odbrojava Vrijeme koje odlazi. Ili vrijeme kada će Stasati jabuke Oko čijih stabala Sipamo pepeo. A onda se jutrom Iz njega izliježu figure što hode u pohode. Vulkan se ne smiruje. Vulkan gori. Vulkan sabira kišu I protura je kroz svoje ždrijelo. Vulkan zaglušuje Kuknjavu i vrisku Ozlojeđenih, za puta nespremne U čije putne rančeve Garež se gnoji, ljut i otrovan. Vulkanu ne pada noć već mu se iz noći lzliježu laste
Koje, pošto uzlete u nebo, Pjevaju I Opet njihova krila Kupe striješ sa oblaka sivih. Vulkan!
Vulkan
Džeku Hodžiću, slikaru
Kad niz ruke krenu slapovi rijeka
Koje samo on vidi,
Iz kojih iskaču svjetlucave ribice
I po obrazinama uzvode slovo U.
Kad huka slapova
Zagluši sve okolo sebe
I stvari se razmaknu u ateljeu
da prođe kičica
Čiji vrh ubada središte sunca.
A onda liježe da spava
grme nebesa obojena
Jedan pas na ulici nalajava
Zateturanog pijanca
Ko da sat odbrojava
Vrijeme koje odlazi.
Ili vrijeme kada će
Stasati jabuke
Oko čijih stabala
Sipamo pepeo.
A onda se jutrom
Iz njega izliježu figure
što hode u pohode.
Vulkan se ne smiruje.
Vulkan gori.
Vulkan sabira kišu
I protura je
kroz svoje ždrijelo.
Vulkan zaglušuje
Kuknjavu i vrisku
Ozlojeđenih, za puta nespremne
U čije putne rančeve
Garež se gnoji,
ljut i otrovan.
Vulkanu ne pada noć
već mu se iz noći
lzliježu laste
Koje, pošto uzlete u nebo,
Pjevaju
I Opet njihova krila
Kupe striješ sa oblaka sivih.
Vulkan!