Hoje O, XIV

Glasonoše

Hoje uvijek nađe način
da nas verema izbavi. Maloprije, dok smo
išli prema vetrenjači, dva pokrupna
korpa (gavrana) – grakću burno na sred staze
i bože sačuvaj da nas pogledaju ili da se
ustranu pomaknu. Hugin i Munin, kaže H.,
glasonoše Odinove. Onaj što se prsi, ono mora
biti Munin, a Hugin je onaj što klepće kljuninom.
Nešto bi kazao, ali mu se smaklo sa pameti.
Zaboravlja, pritegle godine. H. vrti glavom i smije se
(otkada se nije nasmijala). Razminemo, obodreni.
Uokolne jarebike i glogovi puni crvenih bobica.
Krupne, možeš od njih đerdan nanizati.