Biografije automobila često bi bile zanimljivije od biografija ljudi. Ali se autima, obično, nitko ne bavi. Nisu zapisani i upamćeni po kartotekama tajnih policija, niti slavni historičari kroz njihove monografije nastoje oslikati i pobilježiti političku povijest jednoga vremena. A imalo bi smisla. Eto, recimo, ovaj volvo, koji je u Budimpešti pronašao i fotografirao Miodrag Trajković. Pedesetak mu je godina, stigao je u Madžarsku za vrijeme depresivne vladavine prostodušnoga narodnog vođe, radnika rođenog u Rijeci (koju su i Madžari zvali Fiume), druga Kadar Janosa, koji je na vlast došao po propasti revolucije iz 1956. Tko ga je dovezao u Madžarsku? Što je taj tada skupi auto moglo dovesti s bogatoga i prosperitetnog europskog sjevera, iz Švedske, u komunističku Madžarsku? Kako je mijenjao vlasnike, kako je njegov volan prelazio iz ruke u ruku, što su osjećali, kako su živjeli, što su o slobodi i demokraciji, o padu Berlinskoga zida ili o novom partijskom kursu mislili oni koji su se u ovom volvu vozili? Kako je preživio sve burne povijesne mijene i postao tako lijepa i uščuvana muzealna činjenica, koja se dobro slaže s današnjom, drevnom i tako europskom, premda ponovo depresivnom Budimpeštom? (mj)
Volvo u Budimpešti
Biografije automobila često bi bile zanimljivije od biografija ljudi. Ali se autima, obično, nitko ne bavi. Nisu zapisani i upamćeni po kartotekama tajnih policija, niti slavni historičari kroz njihove monografije nastoje oslikati i pobilježiti političku povijest jednoga vremena. A imalo bi smisla. Eto, recimo, ovaj volvo, koji je u Budimpešti pronašao i fotografirao Miodrag Trajković. Pedesetak mu je godina, stigao je u Madžarsku za vrijeme depresivne vladavine prostodušnoga narodnog vođe, radnika rođenog u Rijeci (koju su i Madžari zvali Fiume), druga Kadar Janosa, koji je na vlast došao po propasti revolucije iz 1956. Tko ga je dovezao u Madžarsku? Što je taj tada skupi auto moglo dovesti s bogatoga i prosperitetnog europskog sjevera, iz Švedske, u komunističku Madžarsku? Kako je mijenjao vlasnike, kako je njegov volan prelazio iz ruke u ruku, što su osjećali, kako su živjeli, što su o slobodi i demokraciji, o padu Berlinskoga zida ili o novom partijskom kursu mislili oni koji su se u ovom volvu vozili? Kako je preživio sve burne povijesne mijene i postao tako lijepa i uščuvana muzealna činjenica, koja se dobro slaže s današnjom, drevnom i tako europskom, premda ponovo depresivnom Budimpeštom? (mj)