Vijećnica

Ti si bečka grofica u hidžabu.
Pepeo vijeća spaljenom kitabu.
Sa tvog sam prozora proučavao, iz prikrajka,
kolektivni mozak gradskog mravinjaka.

Prije nego te ugledam iz daljine
tvoja slika mi prođe kroz čeoni režanj
gdje je odložen mojih sjećanja svežanj,
pa ne znam da li to preturaš moje uspomene
il moje uspomene vajaju ti sjene.
Tako i ja uvezujem tvoje knjige raskupusane
il puštam da one ukoriče mene.

Tvoj kamen priziva Jozefe i Ferdinande
sad kad više ne mogu nikom da naude,
kao što i vrletne litice Bjelašnice
oblikom čuvaju obljupce i udarce
vjetrova, kiša, lednika i zemnih kora,
kosture s dna davno iscurelih mora,
il staze ohlađene magme, poput bora…

U prahu tvojih ribozomskih polica
čitam mapu novih sarajevskih ulica,
Gazi Husrev-begovu ispovijest nenapisanu,
kako se Meša priključuje Kulinu banu,
pa Kulin opet zaokreće u Bašeskiju,
te obojica s Titom podruku uz Ferhadiju

Drže te sjećanja okamenjena
ili si samo sjećanje kamena.
Ni ognjem krštena ne predjenu imena.