Usamljena pjesma

Kuća oca moga kunja
kao vojnik poslije izgubljene bitke.

Zatvoreni prozori, sklopljene ruke pokojnika.
Vrata, grlo ranjivog starca.
Kao da kroz njih nikad nisu prolazila djeca.

U jesen, vjetar tješi ispran krov.
Kupi imena razlivena u blatu.

S proljećem bagrem procvjeta.
Med kapa u tisinu.
Pčela i mrav ćutke rade.
Sve što naprave to im ostane.
Svega previše.

Iz vrele zemlje pupa trešnja.
Ptica gnijezdo savija.
Trn ružin cvijeta.
Sve bremeno i ovjenčano.

Za koga se u mirise domovina odijeva?
Kad nema čovjeka da čovjeka pokopa.

Ružica Miličević 07. 09. 2024.