Kuća oca moga kunja kao vojnik poslije izgubljene bitke.
Zatvoreni prozori, sklopljene ruke pokojnika. Vrata, grlo ranjivog starca. Kao da kroz njih nikad nisu prolazila djeca.
U jesen, vjetar tješi ispran krov. Kupi imena razlivena u blatu.
S proljećem bagrem procvjeta. Med kapa u tisinu. Pčela i mrav ćutke rade. Sve što naprave to im ostane. Svega previše.
Iz vrele zemlje pupa trešnja. Ptica gnijezdo savija. Trn ružin cvijeta. Sve bremeno i ovjenčano.
Za koga se u mirise domovina odijeva? Kad nema čovjeka da čovjeka pokopa.
Prethodni tekstovi
Usamljena pjesma
Kuća oca moga kunja
kao vojnik poslije izgubljene bitke.
Zatvoreni prozori, sklopljene ruke pokojnika.
Vrata, grlo ranjivog starca.
Kao da kroz njih nikad nisu prolazila djeca.
U jesen, vjetar tješi ispran krov.
Kupi imena razlivena u blatu.
S proljećem bagrem procvjeta.
Med kapa u tisinu.
Pčela i mrav ćutke rade.
Sve što naprave to im ostane.
Svega previše.
Iz vrele zemlje pupa trešnja.
Ptica gnijezdo savija.
Trn ružin cvijeta.
Sve bremeno i ovjenčano.
Za koga se u mirise domovina odijeva?
Kad nema čovjeka da čovjeka pokopa.