U tami vijeka

PRVI REDOVI

Stravično prazni,
zvrje prvi redovi.
Led ih odvojio
od ostatka gledališta.

Početak svečanosti
visi o koncu nade:
možda će stići.

Gledalište i bina
nasred livade:
onima za prve redove
dosta je sumornih sala;
neka udahnu malo svježine.

Jedna ptica,
cvrkutom koji odlazi u nebo,
daje znak pernatom orkestru.

Ljudsku glupost
ni himna da opameti.

Sunce miluje
livadsko cvijeće,
a led i dalje okiva
prve redove.

U TMASTOJ NOĆI

Noć tmasta, gusta.
Na sto kaplje smola
iz njedara ponoći.

Stih bih da napišem.
Vedar, sa zrncima svjetla
u ponorima misli,
sobu da osvijetlim.

Ali, kako u tami,
kako u tutkalu noći,
naći olovku i hartiju?

MISAO

U tami vijeka,
gušćoj od bola,
bljesnu misao.

Zapaliće svijet
u knjigama,
uplaših se.