U aprilu, kad se otope snjegovi i nad planinom zaleprša jato lastavica Trgovci ribom dolaze u grad, drvenim lopaticama skidaju blato Sa stolova pod kojima drijemaju psi, vrijeme je to kad svaki zvonak glas Svijetli kao srebrna krljušt onih koje ubio je zrak i dolazi tren Kada bez muke i straha svaka živa tvar odgađa svoj kraj Neka je slava mrtvima našim, luda će zapjevati nad otvorenim sanducima S ribom, neka je slava vječna vo vijeke vjekova Pa složno zaigrajmo sad, prije no dođu stroge domaćice I svaka svoju ribu u mračni torbak strpa, virit će riblji repovi iz tame Proljetno sunce prosut će na njih sjaj volje živih za životom Kao nekad dok nijema je kolona ošišanih glava usred aprila koračala u peć Peći će se riba danas, radujmo se narodi kao što se raduje trava Kao što se raduje zemlja pod travom, kao što se raduju kosti pod zemljom Kao što se raduju duše koje danas osjetiti mogu da bole ih njihove kosti Bez bolesti bole, od proljeća kad zaleprša nad planinom jato lastavica I trgovci ribom dođu u grad, pred njihovim očima prazne se drveni sanduci Nad kojima luda zadušnicu moli sa srebrnom krljušti na vrhu nosa Spasi nas oče svih naših riječi, spasi nas snijega, spasi nas zime I praznih drvenih sanduka u sumrak travanjski kad odlaze psi podvijena repa Tad riblje se kosti u sanduke vrate i tiho se zapute u svoje južne riblje grobove
Riblji grobovi
U aprilu, kad se otope snjegovi i nad planinom zaleprša jato lastavica
Trgovci ribom dolaze u grad, drvenim lopaticama skidaju blato
Sa stolova pod kojima drijemaju psi, vrijeme je to kad svaki zvonak glas
Svijetli kao srebrna krljušt onih koje ubio je zrak i dolazi tren
Kada bez muke i straha svaka živa tvar odgađa svoj kraj
Neka je slava mrtvima našim, luda će zapjevati nad otvorenim sanducima
S ribom, neka je slava vječna vo vijeke vjekova
Pa složno zaigrajmo sad, prije no dođu stroge domaćice
I svaka svoju ribu u mračni torbak strpa, virit će riblji repovi iz tame
Proljetno sunce prosut će na njih sjaj volje živih za životom
Kao nekad dok nijema je kolona ošišanih glava usred aprila koračala u peć
Peći će se riba danas, radujmo se narodi kao što se raduje trava
Kao što se raduje zemlja pod travom, kao što se raduju kosti pod zemljom
Kao što se raduju duše koje danas osjetiti mogu da bole ih njihove kosti
Bez bolesti bole, od proljeća kad zaleprša nad planinom jato lastavica
I trgovci ribom dođu u grad, pred njihovim očima prazne se drveni sanduci
Nad kojima luda zadušnicu moli sa srebrnom krljušti na vrhu nosa
Spasi nas oče svih naših riječi, spasi nas snijega, spasi nas zime
I praznih drvenih sanduka u sumrak travanjski kad odlaze psi podvijena repa
Tad riblje se kosti u sanduke vrate i tiho se zapute u svoje južne riblje grobove