U zaljevu domaćih i susjednih svinja more se reže/rasteže, naše/vaše, damo/nedamo, oćemo/nećemo.
Nabijen hi sve na plićak trpni.
Učilo nas o petka i o svetka, doma i vanka, preko zabavišta (kako se onda klico vrtić) preko škole – da je more internet. Umočiš prst u more i spojen si sa cijelim svijetom. Nego kako.
Poznata je Tuđmanova neubrojivost i glupost kada je terestralnoj površini ubrojio i vodenu/morsku površinu, i Arvacka nikada nije bila “veća”.
Ko da je more nečija prćija. Ka prvo – more je okruglo i nemoš mu uć u kraj. Ka drugo – ovaj planet se krivo zove. Ka treće – nije more sir ili torta, na rupe možda ili zgodan za pod nož, ono je Internet, jebote.
I u to ime, nije mi se crtalo budale, već sam zadatku prilagodio crtež u bojama (objavljen tu na mostu nedavno) uz pride poklon pizdunima sve kacamarine ovih mora. Trofej koji odgovara njihovoj političkoj inteligenciji.
Trp je naš