Triptih pticama

PTIČARKA

Žalosnu mu majku
Kom na um pade
Da napravi
prvu pušku ptičarku.

Pa i kuršume od olova
Da još u letu
Ispamete od bolova.

I onom ko prvi
Obraz uz kundak prisloni
I ljepoticu na grani
Nanišani.

I onom uz čije zalaganje
Nama pticoljubima
Cvrkuta okolo nas
Sve je manje.

A one
Kao sve što se nisu
Nadale
letjele, letjele
Pa morne
Na granu pale.

I često
Pod granom ostale.

PTICOMOR

Bio jedan pticomor
Iz Bijelog Polja
U mom djetinjstvu bješe
Ptičja nevolja.

U njegovim rukama
Prvi put vidjeh
Tu spravu što škljoca
I uz koljeno mu
Rakije boca.

Nije čekao čak ni slet
Već bi nišanio
I sretan kao nikad
Strijeljao ptičji let.

Oko nas padale ptice
Krvave,
Bez nogu ili kljuna
Neke još žive,
Ko da se dželatu svete –
Mrdaju krilcima,
Hoće da polete.

Taj bi ih šutao
Još polužive
Kao da one bjehu
Za sve njegove jade krive.

JUTARNJI PJEV

Rano je svanulo jutro
Cvrkut se njihov ori
Na korak od mene slijeću –
Svaka mi nešto zbori.

Ljeto je,
U porošenoj travi
Voštane kljunove brišu
Kao da nakošenim perom
O sebi pjesme pišu.

Ili, po svoj prilici,
pismo pticoubici:

Nesrećo naša
Ne znamo da li si stao?
javljamo se
Ispod plavog neba:
Žive smo i letimo –
Ništa nam drugo ne treba.