Jest, prošao je zemni omam*
Što je umio, poput groma,
Stresti sva čula.
Ali kad pustoš moja sjaje,
Još jedared oćutim da je
Vidovitija moja nula.
Kroz glavu prolaze Muhamed, Buda,
Isus, Vitomir Lukić Beža,
I Makarije Obodski.
Danas je svijet prepun čuda
I svako kao kolos rodski.
Danas je svijet sumnjivo nježan
Kako bi rekao Brodski.
A Gogoljeva, u Hamburgu
Pravljena luna, kada sniva
Nad selom Pape, smrt mi biva
Ne više nego paši surgun.
I tek što sam se rimama opio,
Kao da čujem s visočine
Dozive očine
Da od pisanja počinem
(Đavo ga popio!)
No opet po svršetku poja
Oćutim se čestit
Kao papljanska starica koja
Do groba će presti.
<8. avgust 2015.>
* Ovu pjesmu je pokrenula rima “omam-groma” iz Zogovićevog prevoda jedne ruske pjesme. Danas, kad čitam bilo šta: pjesme, prepjeve, prozu ili eseje, nakon dva, ili pet minuta zaklopim knjigu, i sjednem zapisivati svoje. Najčešće u stihu. Toliko danas ima moga u tuđem. Dokaz da sam napokon postao svoj.
Zapisuj (8)
nije se jednom desilo
da nisam u snu marko
nego makro
<8. avgust 2015.>
ZAPISUJ (9)
Jeste, dragi Oljeg,
Život je tužan.
Prije rata, svojoj sam ženi,
Sa sažaljevanjem iskrenim
Što ima ovakvog muža,
Želio deset puta boljeg.
Sad se živ odrijeh da ugodim
Svojoj curici, svojoj duši.
Ulicom je za ruku vodim.
Čak slatko mi je izdiranje njeno.
Stara priča:
Život je iz mene ispario kao
Mišomor. To jest sičan.
Narodski rečeno,
Prodobrio sam se otkako sam pao
Kurcu za uši.
Tri pjesme za jedan dan
ZAPISUJ (7)
Jest, prošao je zemni omam*
Što je umio, poput groma,
Stresti sva čula.
Ali kad pustoš moja sjaje,
Još jedared oćutim da je
Vidovitija moja nula.
Kroz glavu prolaze Muhamed, Buda,
Isus, Vitomir Lukić Beža,
I Makarije Obodski.
Danas je svijet prepun čuda
I svako kao kolos rodski.
Danas je svijet sumnjivo nježan
Kako bi rekao Brodski.
A Gogoljeva, u Hamburgu
Pravljena luna, kada sniva
Nad selom Pape, smrt mi biva
Ne više nego paši surgun.
I tek što sam se rimama opio,
Kao da čujem s visočine
Dozive očine
Da od pisanja počinem
(Đavo ga popio!)
No opet po svršetku poja
Oćutim se čestit
Kao papljanska starica koja
Do groba će presti.
<8. avgust 2015.>
* Ovu pjesmu je pokrenula rima “omam-groma” iz Zogovićevog prevoda jedne ruske pjesme. Danas, kad čitam bilo šta: pjesme, prepjeve, prozu ili eseje, nakon dva, ili pet minuta zaklopim knjigu, i sjednem zapisivati svoje. Najčešće u stihu. Toliko danas ima moga u tuđem. Dokaz da sam napokon postao svoj.
Zapisuj (8)
nije se jednom desilo
da nisam u snu marko
nego makro
<8. avgust 2015.>
ZAPISUJ (9)
Jeste, dragi Oljeg,
Život je tužan.
Prije rata, svojoj sam ženi,
Sa sažaljevanjem iskrenim
Što ima ovakvog muža,
Želio deset puta boljeg.
Sad se živ odrijeh da ugodim
Svojoj curici, svojoj duši.
Ulicom je za ruku vodim.
Čak slatko mi je izdiranje njeno.
Stara priča:
Život je iz mene ispario kao
Mišomor. To jest sičan.
Narodski rečeno,
Prodobrio sam se otkako sam pao
Kurcu za uši.
<8. avgust 2015.>