Sarajevo

prvo kažu gasi svjetlo da te
ne vide oni s brda da ti ne dođu
jebat mater rezat grlo ubit boga
u tebi tvojoj djeci tvojoj ženi
a da nikad u njega ni vjerovao nisi
drugo skrivaš svoju svijeću svoje
knjige svoj prozor svoju djecu svoju
ženu prašnom dekom iza koje curi
život u tišini u čekanju da izvana netko
vikne mater ustašku četničku balijsku
sve ćemo vas pobit kao pse kao mrave
kao stoku neodgojenu gasi svjetlo nemoj
da ti ja iskopam oči jes’me čuo pa ga
nikad više vidjet nećeš nikad više nikad
treće dođu jedan s puškom drugi
s puškom kažu gdje je viču ftoko viču
kvvi fu ti fe napit viču gdje je traže
oružje koje nemaš kao što ni oni zube
nemaju kao što ga nema niti tvoja mlađa
kći kojoj su pištolj u čelo uperili znaš ih
s tvojom djecom u razred išli pali jednom
pali dvaput stadion im bio kuća ali sad su
glavni prijete psuju inate se njihova je prva
zadnja pa i ona o sreći koju imaš jer su došli
oni a ne glavni koji nema smisla za te knjige
koje čuvaš koje sada idu s njima dok se smiju
kada kažu kako knjiga glavu čuva kako treba
to da pamtiš kako znaju oni tko je tolstoj
nobelovac kako bolje da ih uzmu oni
nego da ti kuća zbog njih gori a znaš
kako gori papir šteta ih je kad se mogu
dobro prodat
onda dođe zima dođe glad dođe podrum
tebi dođe da pojedeš samog sebe dođe smrt
i jednog dana opet dođe jedan što mu fale
suglasnici glavni kaže ima autobus
ukrcaj se kaže šta se čeka idemo nije grub
nije živčan ne viče nego kaže puškom
kaže digni ruke ne boj se sada ideš
u slobodu