Mate je bio blage naravi napije se pa okupi djecu oko stola Djeco moja jabuke ćaćine ona mu se plava nakrivila kapa željeznica vam je kruha dala A bogami i vina, nadodaje baba pa se smije smije na čelu stola kacijolom vadi manistru i krumpir u limene pijate a djeca se podbadaju pod stolom viljuškama dobro znaju tko je gazda kuće kome u postelji čovik čita dok joj dan dok joj dan ne zaspe u krilu
amapola
na selo smo odlazili za 1. maj za babin rođendan i još neke svece lubenica se kotrlja u gepeku aluminijska folija za strinu za strica šteka winstona mama je skupila kosu tata urla na makadam ona pali cigaretu on spušta prozore ona se žali na promaju on urla na promaju mi se radujemo konju sve drugo nam se obije o glavu
kad je umro Mate ćaća bos banio na vrata od konobe a nu ga sad zlato strine svoje u kožne postole strina Ana širi stoljetne grane ja u crvenim klompama među svim tim zulufima ja sitna s velikim naočalama i malim interesom za ispašu moji su rođaci strijele u naponu tvrdi naglasci što bičuju hod uspravnih žena svi se natiskuju ispod stare koštele čekaju da baci sjenu na sve nas vidi nas
koštela
zeleno klupko srpnja prvi je odmotao tata od tankog pruća odrine u naramke zagrljaja sabiremo mušku i žensku potomčad mačke po usijanim pragovima pepeo na guvnu valjanje u travi
strina Ana razvuče tijesto sretnim prstima rasprši brašno po snovima plećatih nećaka za tren oka opet su bosonoga sirotinja zagledana u gradove odaju ih titule i nove ratkape na fotografiji strši onaj koji fali
za gospu o’ karmela palim lumine od mrtvih zagrljaja za pustim stolom stoljetna naša koštela bacila popodnevnu sjenu
Tri pjesme, ljeto
Ustvari
Mate je bio blage naravi
napije se pa okupi djecu oko stola
Djeco moja jabuke ćaćine
ona mu se plava nakrivila kapa
željeznica vam je kruha dala
A bogami i vina, nadodaje baba pa se
smije smije na čelu stola
kacijolom vadi manistru i krumpir
u limene pijate a djeca se podbadaju
pod stolom viljuškama
dobro znaju tko je gazda kuće
kome u postelji čovik
čita dok joj dan dok joj dan
ne zaspe u krilu
amapola
na selo smo odlazili za 1. maj
za babin rođendan i još neke svece
lubenica se kotrlja u gepeku
aluminijska folija za strinu
za strica šteka winstona
mama je skupila kosu tata urla na makadam
ona pali cigaretu on spušta prozore
ona se žali na promaju
on urla na promaju
mi se radujemo konju
sve drugo nam se
obije o glavu
kad je umro Mate ćaća bos
banio na vrata od konobe
a nu ga sad zlato strine svoje
u kožne postole
strina Ana širi stoljetne grane
ja u crvenim klompama među
svim tim zulufima
ja sitna s velikim naočalama
i malim interesom za ispašu
moji su rođaci strijele u naponu tvrdi
naglasci što bičuju hod uspravnih žena
svi se natiskuju ispod stare koštele
čekaju da baci sjenu
na sve nas vidi nas
koštela
zeleno klupko srpnja
prvi je odmotao tata
od tankog pruća odrine
u naramke zagrljaja
sabiremo mušku i žensku potomčad
mačke po usijanim pragovima
pepeo na guvnu
valjanje u travi
strina Ana razvuče tijesto
sretnim prstima
rasprši brašno po snovima
plećatih nećaka
za tren oka opet su
bosonoga sirotinja
zagledana u gradove
odaju ih titule i nove ratkape
na fotografiji strši
onaj koji fali
za gospu o’ karmela
palim lumine
od mrtvih zagrljaja
za pustim stolom
stoljetna naša koštela
bacila popodnevnu sjenu