I tako, prođe juli, nepovratno, i dođe avgust, neprimjetno, kao sumrak u šumarak kraj jezera, a u meni se baš ništa ne događa.
Odjednom, nema pšenice na poljima, žuti list na lipi pod kojom sjedi starac, sipe latice s cvjetova na mom balkonu, a u meni se baš ništa ne događa.
Ilinsko sunce prži suvu zemlju, grize u njoj korijenje, da utoli žeđ, zrikavci zamukli, ptice zaćutale, a u meni se baš ništa ne događa.
Pucketaju avgustovski dani kao pileće koščice na trpezi, ljeto prezrelo, godina odmiče, a u meni se baš ništa ne događa.
Poslije podneva zacvili avgust, kao zvijer uhvaćena u zamku, predveče počinje da se sprema za put, a starac pod lipom traži svoj štap.
LEDENI JEZIK
U VRELOJ JULSKOJ NOĆI
U vreloj julskoj noći leden jezik liznu mi srce.
Uzalud pritišćem rukama grudi, ozeblo srce se ne smiruje.
Negdje se oglasi ćuk, šišmiš proleti kraj prozora.
Kakvo će jutro biti?
To pita neko u meni, glasom koji se gubi.
LJETNA NOĆ U ZAVIČAJU
Ilinski svici, Mjesečevi glasnici, grumenčići izmrvljenih zvijezda, Stvoriteljeva svjetleća pismena kojima ispisuje noćne molitve za pijanice, zabludjele i izgubljene, ušivaju pokidane krpe prozirne tame.
Kada umorni padnu na zeleni mač i u cvijet još snene perunike, majčinog rukosada koji svjedoči da se ona samo sakrila u bokor i otud virka šta mi ovamo radimo, Bog Perun ih premjesti u moj san.
U isto vrijeme kroz otvoren prozor iz krošnje očeve kalem-trešnje nestrpljiva ptica najavljuje svitanje.
Tri ljetne pjesme
AVGUST, STARAC POD LIPOM
I tako, prođe juli, nepovratno,
i dođe avgust, neprimjetno,
kao sumrak u šumarak kraj jezera,
a u meni se baš ništa ne događa.
Odjednom, nema pšenice na poljima,
žuti list na lipi pod kojom sjedi starac,
sipe latice s cvjetova na mom balkonu,
a u meni se baš ništa ne događa.
Ilinsko sunce prži suvu zemlju,
grize u njoj korijenje, da utoli žeđ,
zrikavci zamukli, ptice zaćutale,
a u meni se baš ništa ne događa.
Pucketaju avgustovski dani
kao pileće koščice na trpezi,
ljeto prezrelo, godina odmiče,
a u meni se baš ništa ne događa.
Poslije podneva zacvili avgust,
kao zvijer uhvaćena u zamku,
predveče počinje da se sprema za put,
a starac pod lipom traži svoj štap.
LEDENI JEZIK
U VRELOJ JULSKOJ NOĆI
U vreloj julskoj noći
leden jezik
liznu mi srce.
Uzalud pritišćem rukama grudi,
ozeblo srce se ne smiruje.
Negdje se oglasi ćuk,
šišmiš proleti kraj prozora.
Kakvo će jutro biti?
To pita neko u meni,
glasom koji se gubi.
LJETNA NOĆ U ZAVIČAJU
Ilinski svici, Mjesečevi glasnici,
grumenčići izmrvljenih zvijezda,
Stvoriteljeva svjetleća pismena
kojima ispisuje noćne molitve
za pijanice, zabludjele i izgubljene,
ušivaju pokidane krpe prozirne tame.
Kada umorni padnu na zeleni mač
i u cvijet još snene perunike,
majčinog rukosada koji svjedoči
da se ona samo sakrila u bokor
i otud virka šta mi ovamo radimo,
Bog Perun ih premjesti u moj san.
U isto vrijeme kroz otvoren prozor
iz krošnje očeve kalem-trešnje
nestrpljiva ptica najavljuje svitanje.