U Nürnbergu u podrumima gradskoga muzeja (zatvorenog, inače, za javnost zbog renoviranja). Prvi pripremni prljavi radovi. Radove izvodi mini-firma rođaka Avdulaha Balkana (Ličine, muhadžir sa Bihora, pod prisilom turskih zakonika ime promijenio).
Drugu sam sedmicu (najslabiji) dio ilegalne radne snage. Imam hamu u rukama i masku pro lica, rušim žbuku sa plafona i gipsane ploče sa zidova, prenosim majstorima alat iz odaje u odaju i punim tezgere šutom i otpadom ali ga ne vučem do zelenih kontejnera vani jer ne smijem da izađem.
Subota je vani, racija je vani, po platou pred muzejom guzeljaju krupni policajci, potraga je za strancima ilegalnim radnicima. sa podrumskog prozora vidim im samo noge do koljena. I iza tih nogu, tamo s druge strane, red zlatarskih radnji. Ispred jedne, u vedrom odsjaju, sjedi postariji čovjek na nečemu naličnom hoklici, zijeva, klima glavom tamo i ovamo, dok prstima jedne ruke prebira zrna na tespihu. „Ene, čiti Juso, upamti l ga ti?“, čujem Avdulaha iz prašine što se digla iz trščane plahte koju je upravo s plafona srušio.
Tespih, 1996.
U Nürnbergu u podrumima gradskoga muzeja (zatvorenog, inače, za javnost zbog renoviranja). Prvi pripremni prljavi radovi. Radove izvodi mini-firma rođaka Avdulaha Balkana (Ličine, muhadžir sa Bihora, pod prisilom turskih zakonika ime promijenio).
Drugu sam sedmicu (najslabiji) dio ilegalne radne snage. Imam hamu u rukama i masku pro lica, rušim žbuku sa plafona i gipsane ploče sa zidova, prenosim majstorima alat iz odaje u odaju i punim tezgere šutom i otpadom ali ga ne vučem do zelenih kontejnera vani jer ne smijem da izađem.
Subota je vani, racija je vani, po platou pred muzejom guzeljaju krupni policajci, potraga je za strancima ilegalnim radnicima. sa podrumskog prozora vidim im samo noge do koljena. I iza tih nogu, tamo s druge strane, red zlatarskih radnji. Ispred jedne, u vedrom odsjaju, sjedi postariji čovjek na nečemu naličnom hoklici, zijeva, klima glavom tamo i ovamo, dok prstima jedne ruke prebira zrna na tespihu. „Ene, čiti Juso, upamti l ga ti?“, čujem Avdulaha iz prašine što se digla iz trščane plahte koju je upravo s plafona srušio.