Saba i Sana

četiri godine
blizanke

dva mala tijela
zatvorile oči da ne
vide više
naš svijet
na obrazu crtež od
užasnute krvi progovorio
pa se sve sasušilo
pomodrilo
usnulo u kamen u napuštanje
otišle su
saba i sana
iz nas iz svih nas
iz čitavog svijeta iz juče i sutra
zabole su svoj pogled
ispod
zla

od našeg svijeta
ubijene zajedno
kako su i
došle prije
četiri godine
tako kratko smo ih
voljeli ako ikad i
jesmo

potraje li nam
u srcu milost
dulje od njihovih
trepavica nagradit će
nas
pogledom

zavrištat ćemo iz utrobe
svijeta
iz srca iz duše
iz očiju iz
usta
vrištati, vrištati
vrištati