iz seoske enciklopedije (XVI.)

 FRAZE

 „u nadi je spas“
i „lopta je okrugla“ –
kaže mi susjed.

prva izreka
kada razgovarasmo
o rajčicama;

druga izreka
kada komentirasmo
nogometanje.

(i obrnuto
moglo bi vrijediti,
sad mi se čini.)

nije da nema
što da kaže moj susjed
(oh, ima, ima!),

ali se rado
kućimo u frazama,
bude nam toplo.

 

NOGOMET

bile su tamne
i za meditacije
bile su taman

te tihe noći
te svete noći ljetne
sa slutnjom snova.

ali, međutim,
mada, premda, naprotiv –
nebile takve.

nespavao sam,
a nisam sanjario,
niti sanjao.

te noći bjehu
ljetne noći fudbalske:
bosna, hrvatska

(svjetsko prvenstvo
ove dvadeset-šeste,
u americi).

kao grd zombi,
jutrom poslije tekmi,
lutao sobom;

tumarajući,
ni sobu, a ni sebe
ne nalazio.

što će to meni?
ja ni ne volim fudbal,
dosadan mi je,

dosadniji mi
od mnogog drugog sporta
podosadnoga.

tih devedeset,
pa i više minuta
pokora su mi.

u zaleđu sam.
ne znam ni šta je ofsajd,
božemiprosti.

ipak pribivam,
bivam uz tim, narod, šou,
čak sudjelujem;

mogu i ja to –
budim neznane zdence,
čak se veselim.

kome i čemu
kad mi je jasna štetnost
fife, državâ,

zla kapitala
(baš u ovoj predstavi
najbolji primjer)?

koje to jastvo
među mojim jastvima
biva navijač?

gnothi seauton,
spoznaj samoga sebe –
filozof traži,

i ja se tražim,
neispavan, smušen, lud
među loptama,

među zemljama
za koje ja navija,a ne zna zašto.

filozof misli
– pače, misli duboko –
o svemu danom.

navodno misli
i kad je na tribini
ili uz ekran;

nerazumnu strast
kasnije objašnjava
sasvim razumno.

znam neke takve
i pažljivo ih slušam,
istraživački;

filozofiju
iz loptanja izvode,
i obrnuto.

možda bih i ja
loptasto, stadionski,
tako trebao,

ali jebi me
(s oproštenjem to kažem),
baš mi ne ide,

ništa od toga,
osim onih iskara
atavističkih,

što već na pola
ili u produžetku
počnu da gasnu,

čim se zapitam
što ću, što ćemo sutra
kad slavlje prođe.

kvarizabava,
ali moram da pitam,
bar samog sebe:

u čemu je stvar
(sporedno najvažnija),
u čem je problem?

možda u meni
slijepom ili glupom –
dopuštam i to.

ali pitajmo,
jer ništa nije sveto,
a ni nesveto.

Hrvoje Jurić 06. 07. 2026.