Terorizam

Nakon što sam jutros ustala iz kreveta
obukla sam svoj trosobni stan
dvosobni i jednosobni
obukla sam sve haljine i žlice
cipele, čizme i sandale
stolnjake, knjige, račune, sobno
cvijeće, sušilicu s balkona
veš mašinu, deterdžezente i sve
kreme za lice, ulje za tijelo i
za salatu, začine, dasku za
peglanje, narukvice i
naušnice iz kutije, i iz ladice
krpe za pod, radio i jedan svijećnjak
frižider, lakove
za nokte i četkicu za
zube, odvojen otpad:
plastiku, papir, metal i
žarulje, baterije i
ostalo sve, posteljinu
prljavi veš i prašinu s poda
obukla sam deset godina, dvadeset
trideset, četrdeset
pa pedeset pa
ups!
pojela sam bicikl, stubište
i lift
dvorište ulicu po
ulicu, drveće s lišćem
pločnike i prolaznike
prolazila sam i gutala
zgrade, terase, dućane
kafiće
tri puta sam popila kavu
to je bio predah
nastavila sam dalje
i dalje išla sam i
gore pa dole pa čekala
u zasjedi iza velikog križanja
prolaze stanovi, kuće
automobili, ljudi
i godine gužva je neopisiva kamere
su nevidljive u strahu su oči
velike
sve sam provjerila upalilo se moje
zeleno prelazim
na drugu stranu čuje se veliki
prasak sudarili su se tlocrti s dostavljačima
hrane izlilo
se more u kupaonicama
začepili se odvodi kanalizacije postaje nesnosno
plivam dalje penjem se na vrh glave
jedva stojim jedva
na vrhovima prstiju održavam osmijeh
kamere snimaju
utapam se dižem ruke dva puta
u znak pobjede
iznad površine
tonem, svi tonemo
dvosobni, trosobni, bezsobni
tonemo u usko, neudobno, sklisko
i nesigurno
sebe

( 2021)