Ne padah nikad i ni pred čim ničke, No rasijan sam znao sebe sama Da razbacujem, isto ko kamičke, Pod krivim svodom, po mnogim vodama.
I iskrsava u tome snu Trpanj Gdje pitala se mladost rastužena: Koliko zgasnu milijardi zjena Što gledale su sjaj nebeskog srpa?
I šumio je, ko kineska svila, Amazon? Ili Tara? Ili Kama? Ili možda perje s anđeoskih krila A svi odreda – u hulahopkama?!
Spram tebe nježan bjeh ko pjena vala Što divno bosa stopala ti mije. Ime tvoje bješe svjetlo koje mi je Planeta na vjeki vjekov darivala.
I radosno bih pristao da cio Ostatak života po danu molitvam, A u tanjuru mi, s kapljom ulja, blitva – Ako bih svake noći te usnio.
Jer, ko u Limu, dušu sam umio U pustoši, znam da živjeti umio Tek sad bih, nakon što mi život minu, A obilazih ga, svagda, kao minu.
<22. 7. 2016>
Prethodni tekstovi
Tek sada
Ne padah nikad i ni pred čim ničke,
No rasijan sam znao sebe sama
Da razbacujem, isto ko kamičke,
Pod krivim svodom, po mnogim vodama.
I iskrsava u tome snu Trpanj
Gdje pitala se mladost rastužena:
Koliko zgasnu milijardi zjena
Što gledale su sjaj nebeskog srpa?
I šumio je, ko kineska svila,
Amazon? Ili Tara? Ili Kama?
Ili možda perje s anđeoskih krila
A svi odreda – u hulahopkama?!
Spram tebe nježan bjeh ko pjena vala
Što divno bosa stopala ti mije.
Ime tvoje bješe svjetlo koje mi je
Planeta na vjeki vjekov darivala.
I radosno bih pristao da cio
Ostatak života po danu molitvam,
A u tanjuru mi, s kapljom ulja, blitva –
Ako bih svake noći te usnio.
Jer, ko u Limu, dušu sam umio
U pustoši, znam da živjeti umio
Tek sad bih, nakon što mi život minu,
A obilazih ga, svagda, kao minu.
<22. 7. 2016>