Svlačenje

Leđima mi je okrenuta dok preko glave svlači zelenu dolčevitu. Čuje se pucketanje u zraku, elektricitet izbija iz sintetičkih tkanja, dok se jedno uz drugo taru. Uzaludna elektrana epohe.  Zvuk njezina nezadovoljstva.

I tako danima, mjesecima i godinama.

Od rane jeseni, kroz zimu i proljeće, sve dok ne postane pretoplo.

Leđima mi je okrenuta, tako da znam galaksiju njezinih leđa, tamna sazvježđa neosunčane puti. I čuje se pucketanje u zraku, koje me mnogo kasnije na ovo podsjeća.

Samo ponekad, ali vrlo rijetko, događa se da se usko tkanje kao za udicu za naušnicu zakači, i tada me plačnim glasom moli da joj nekako pomognem.

Moja mama.

Miljenko Jergović 06. 03. 2020.