Iz intervjua Radiju Slobodna Evropa 12. augusta 2020.
Što mislite o onome što se događa Bjelorusiji posljednja tri dana?
– Po mom mišljenju, vlast je objavila rat vlastitom narodu. Vidim kako se pred očima društvo radikalizira. Jer to kako se ponaša OMON (Odred milicije specijalne namjene, ima ga i u Bjelorusiji i u Rusiji, op.ur.) – nitko od nas nije mogao ni zamisliti. Vidjeli smo kako se nešto događa u drugim zemljama, ali to što se dešava kod nas – kad pucaju u auto u kojem je malo dijete, i ono leži sve u krvi, kad tuku trudnicu, uhapšene guše koljenima – na način protiv kojega se pobunilo crno stanovništvo Amerike. Danas jednostavno ljude hvataju po ulicama – već ih je, ne znam, tri ili pet tisuća – i drže ih po sportskim dvoranama bez hrane i vode. A što je najvažnije – ljudi su potpuno mirni. Danas su na protest izašle žene koje samo pitaju – Želimo znati istinu o izborima, ne ubijajte naše muževe. Nosile su cvijeće i molile se kod Vječne vatre. A kad su se počele razilaziti, napao ih je OMON kad ih je ostalo manje. Možete zamisliti… A da ne govorimo o onome šta se događa noću. To je vojna akcija u zemlji…
Jeste li sigurni da su u pravu svi koji misle da je Lukašenko izgubio od Tihanovske?
– Ljudi su sigurni, sasvim sigurni. I znam odakle dolazi takva sigurnost. Nitko oko sebe ne vidi one koji vole Lukašenka, one koji ga brane kao što su branili u prošlosti. Oni vide. Kako netko može vjerovati tom čovjeku nakon što vidi šta se događa na našim ulicama. Priča se čak – tako je rekao Anatol Ljabedzka, mislim da ima provjerene podatke – da ovdje ima puno ruskog OMON-a. Kome bi se to svidjelo… Bjelorusi stalno ističu da smo mi miroljubiv narod, ne želimo tući, ne želimo ubijati. A gledamo skoro nečovječan, sotonski bijes s kojim OMON djeluje i teško je povjerovati da je to bjeloruski OMON. Čini mi se da bjeloruski momci ne bi mogli na taj način tući vlastite majke i sestre. To nije stvarno. U manjim gradovima, gde se svi međusobno znaju, jedinice OMON-a odbijaju tući ljude, ljudi ne žele tući svoje ljude. No, ovdje u Minsku događa se nešto nestvarno.
Što mislite o odlasku Svjetlane Tihanovske?
– Slažem se s mnogim ljudima koji misle da je napravila svoj posao. Bila je i ostaje simbol promjene, želje za novim životom i poštenjem, požrtvovnosti za sve ljude i za svog supruga. No, na kraju krajeva, čovjek nije svemoćan. Učinila je što je mogla. Ne mogu o njoj reći ništa loše. Sada neka se muškarci pokrenu. Sad će već biti Odbor za nacionalno spasenje, elita se mora okupljati, društvo se mora pridružiti borbi, a ne samo ove tri male žene. Sve su tri prekrasne, svaka na svoj način – i Veronica Tsapkala i Maria Kolesnikova. Maria je još uvijek tu. Ali znate, kad se mora žrtvovati djecu – a već znamo kako mogu postupati naši organi, kako mogu plašiti – nema se čemu čuditi da su dvije žene – Svjetlana i Veronika – odustale na neko vrijeme. Ali mislim da će se vratiti.
Šta želite reći onima koji su sudjelovali u protestnim akcijama i možda će opet izaći?
– Zahvalana sam im što su sačuvali naše dostojanstvo. Naprosto sam se zaljubila u svoj narod u zadnjih nekoliko sedmica. To su potpuno drukčiji ljudi, kod ovih postoji potpuno druga snaga, drugo dostojanstvo. Prije sam bila razočarana – sada ne.
I što biste željeli reći Lukašenku?
– Želim ponoviti ono što je novinarka Svjetlana Kalinkina vrlo dobro rekla: “Otiđi lijepo!” Ali neće uspjeti, krv je prolivena. Otiđi prije nego bude prekasno, prije nego što baciš ljude u užasan bezdan, bezdan građanskog rata! Otiđi! Nikome nije potreban Majdan, nikome nije potrebna krv. Ti samo želiš vlast, a ova tvoja želja pretvorit će se u krvoproliće. Otiđi!
Svjetlana Aleksijevič: Otiđi lijepo!
Iz intervjua Radiju Slobodna Evropa 12. augusta 2020.
Što mislite o onome što se događa Bjelorusiji posljednja tri dana?
– Po mom mišljenju, vlast je objavila rat vlastitom narodu. Vidim kako se pred očima društvo radikalizira. Jer to kako se ponaša OMON (Odred milicije specijalne namjene, ima ga i u Bjelorusiji i u Rusiji, op.ur.) – nitko od nas nije mogao ni zamisliti. Vidjeli smo kako se nešto događa u drugim zemljama, ali to što se dešava kod nas – kad pucaju u auto u kojem je malo dijete, i ono leži sve u krvi, kad tuku trudnicu, uhapšene guše koljenima – na način protiv kojega se pobunilo crno stanovništvo Amerike. Danas jednostavno ljude hvataju po ulicama – već ih je, ne znam, tri ili pet tisuća – i drže ih po sportskim dvoranama bez hrane i vode. A što je najvažnije – ljudi su potpuno mirni. Danas su na protest izašle žene koje samo pitaju – Želimo znati istinu o izborima, ne ubijajte naše muževe. Nosile su cvijeće i molile se kod Vječne vatre. A kad su se počele razilaziti, napao ih je OMON kad ih je ostalo manje. Možete zamisliti… A da ne govorimo o onome šta se događa noću. To je vojna akcija u zemlji…
Jeste li sigurni da su u pravu svi koji misle da je Lukašenko izgubio od Tihanovske?
– Ljudi su sigurni, sasvim sigurni. I znam odakle dolazi takva sigurnost. Nitko oko sebe ne vidi one koji vole Lukašenka, one koji ga brane kao što su branili u prošlosti. Oni vide. Kako netko može vjerovati tom čovjeku nakon što vidi šta se događa na našim ulicama. Priča se čak – tako je rekao Anatol Ljabedzka, mislim da ima provjerene podatke – da ovdje ima puno ruskog OMON-a. Kome bi se to svidjelo… Bjelorusi stalno ističu da smo mi miroljubiv narod, ne želimo tući, ne želimo ubijati. A gledamo skoro nečovječan, sotonski bijes s kojim OMON djeluje i teško je povjerovati da je to bjeloruski OMON. Čini mi se da bjeloruski momci ne bi mogli na taj način tući vlastite majke i sestre. To nije stvarno. U manjim gradovima, gde se svi međusobno znaju, jedinice OMON-a odbijaju tući ljude, ljudi ne žele tući svoje ljude. No, ovdje u Minsku događa se nešto nestvarno.
Što mislite o odlasku Svjetlane Tihanovske?
– Slažem se s mnogim ljudima koji misle da je napravila svoj posao. Bila je i ostaje simbol promjene, želje za novim životom i poštenjem, požrtvovnosti za sve ljude i za svog supruga. No, na kraju krajeva, čovjek nije svemoćan. Učinila je što je mogla. Ne mogu o njoj reći ništa loše. Sada neka se muškarci pokrenu. Sad će već biti Odbor za nacionalno spasenje, elita se mora okupljati, društvo se mora pridružiti borbi, a ne samo ove tri male žene. Sve su tri prekrasne, svaka na svoj način – i Veronica Tsapkala i Maria Kolesnikova. Maria je još uvijek tu. Ali znate, kad se mora žrtvovati djecu – a već znamo kako mogu postupati naši organi, kako mogu plašiti – nema se čemu čuditi da su dvije žene – Svjetlana i Veronika – odustale na neko vrijeme. Ali mislim da će se vratiti.
Šta želite reći onima koji su sudjelovali u protestnim akcijama i možda će opet izaći?
– Zahvalana sam im što su sačuvali naše dostojanstvo. Naprosto sam se zaljubila u svoj narod u zadnjih nekoliko sedmica. To su potpuno drukčiji ljudi, kod ovih postoji potpuno druga snaga, drugo dostojanstvo. Prije sam bila razočarana – sada ne.
I što biste željeli reći Lukašenku?
– Želim ponoviti ono što je novinarka Svjetlana Kalinkina vrlo dobro rekla: “Otiđi lijepo!” Ali neće uspjeti, krv je prolivena. Otiđi prije nego bude prekasno, prije nego što baciš ljude u užasan bezdan, bezdan građanskog rata! Otiđi! Nikome nije potreban Majdan, nikome nije potrebna krv. Ti samo želiš vlast, a ova tvoja želja pretvorit će se u krvoproliće. Otiđi!