Srpski turisti 2020. u Hrvatskoj

Odgovor na novinarsko pitanje, dnevni list Danas Beograd:
***

Vidio sam tu izjavu, i premda to, možda, ne bih trebao priznati: nasmijao sam se u sebi, kao što se nasmijem nehotičnoj crnoj šali. Smiješno je kad netko tako otvoreno i glasno želi da se drugome dogodi zlo, da mu razbiju auto, izbuše gume, isprepadaju kućnog ljubimca, opsuju taštu i fudbalski klub za koji navija. Da nam život nije jedini, smiješno bi bilo sve ono što nam požele naši nacionalisti. Što meni, kao Jergoviću, poželi neki veliki Hrvat, i što vama, kao potencijalnoj turistkinji ili turistu u Hrvatskoj, poželi neki vaš veliki Srbin, pa još narodni poslanik. O, kako bi taj gospodin samo obradovao staroga Nušića, da je kojom srećom živ!

U julu sam, u najgora koronarna vremena u Srbiji, bio desetak dana u Puli. Šetao gradom, kupao se na pulskim plažama, zalazio u jeftine gradske konobe, u kojima se hrani domaći svijet, i gledao registarske tablice automobila na cesti. Radovali bi me svi ti Nijemci, Poljaci, Mađari, Česi, Slovaci koje bih vidio, ali ne zato što mi je stalo do hrvatskog turizma, niti zato što se plašim ekonomske propasti, nego zato što se plašim svijeta bez stranaca. Ali su me mnogo, mnogo više radovali automobili beogradskih i novosadskih registracija, a na one jedne kragujevačke, dvoje zrenjaninskih i jedne čačanske samo što mi suze nisu grunule na oči. I na one mlade roditelje s dvogodišnjim Milošem, na plaži na Valkanama, koji su govorili onom nekom srbijanskom ekavicom, u kojoj se čuje ponešto bosanskih naglasaka, pa zamišljam da su odnekud oko Basarine Bajine Bašte. A pogotovo na onaj bračni par Beograđana, s klincem koji je, čini mi se, negdje za drugi-treći razred, koji su u općenarodnoj ribljoj gostionici “More” jeli školjke i telefonirali nekome svom kumu, koji se pržio na beogradskom suncu, pod merama doktora Kona. Njihov klinac je, naime, imao majicu s nekakvim ćiriličnim natpisom, nekakva djetinjarija domaćih proizvođača trikotaže. I meni je ta majica bila najvažnija stvar ovoga ljeta: eto, neki su roditelji nekom dječaku obukli majicu, ne razmišljajući o posljedicama. Kojih, suprotno željama gospodina poslanika, izgleda nije ni bilo.

Ti ljudi o kojima govorim morali su za odlazak u turizam proći čekanje u čekaonicama za testiranje na covid-19, morali su vrlo precizno sklopiti svoje itinerere, morali su baš željeti to more, i morali su, ja tako vjerujem, biti u duši savršeno čisti i ispravni ljudi, anđeli koji će na kraju spasiti svijet. Nemam problem s tim da njima netko želi neko zlo. Jedino mi je važno da im se to zlo ne dogodi. Njihova je budućnost, ako budućnosti bude.

Miljenko Jergović 13. 08. 2020.