Šta si vidjela u tom snu, majko?

Po Brehtu

Šta si vidjela u tom snu, majko?
Vidjeh žene, gole oko hrama, kose im raspuštene.
Nariču.
Muškarci oko njih, cakle im oči
i kliču.

A šta kliču, majko?

Slave.
Slave.

Šta si još vidjela, majko?
Vidjeh tijela bjelasaju,
pogledi u vinom umiven oltar uprti.
Raspomamljeni slave.

A šta slave, majko?

Ono zvjersko u sebi.
Um.
Napredak.
Gradove bez sjenki i molitve.

Šta si još vidjela, majko?
Vidjeh Heraklita kako proždire sopstvenu misao,
dok žena, slijepa od svjetla,
juri.

Za čim juri, majko?

Za sjenkom.
Za kamenom bez imena.

Šta si još vidjela, majko?
Vidjeh žene u odijelima,
kako im kliču i za njima uzdišu.
Trče. Trče. Trče.

Kuda trče, majko?
Staklenim hodnicima. Ispod neonskih sunaca.

Za sobom trče
ali tragove više ne prepoznaju.

Zašto ne sanjah žene što nad bistrom vodom
lica blistava bisere prebirahu,
dok duša im se poji
milozvučjem što šapće:
mir… mir… mir.

Kad ih vidiš – više nećeš sanjati, majko.

(Iz ciklusa Prerezana nit)