Sonet o voćkama koje će rađati

Prošle smo subote zasadili voćnjak.
Nije to onaj “pravi” pravi ,
nismo mi pravi ratari,
samo nam je bio potreban komad mira i tišine na ovom svijetu.
Kažu da se Zemlja sve sporije okreće, 
možda, ali ljudi na njoj sve brže trče,
trče pored suštine i love blesave zmajeve u zraku.
Ovo nije pjesma
nego pokušaj bacanja sidra

na nekoj osunčanoj strani svijeta.

Gledam fotografije nezgrapno zasađenih stabljika, 
prekopane zemlje…
to je tako dobro, tako umirujuće
nešto na ovome svijetu raste u moje ime
nešto će cvjetati u moje ime
to nešto već behara u mojim mislima
zlaćane pčele sakupljaju nektar
slika puna sunca
puna glasova koji šapuću drevne riječi,
koje čuješ samo kad si blizu zemlje
blizu sebe
blizu onoga što se broji
kao stvarni doživljaj svijeta.

Jagoda Iličić 16. 06. 2018.