sanjam neku problematičnu debelu osobu.
ne sjećam se u čemu je problem.
posve je moguće da za njom iz sveg glasa vičem
punija osobo, punija osobo,
samo zbog uživanja u kompoziciji
tog vokativa.
sanjam da pišem poeziju sa zapletom u ubojstvu.
krimi poeziju koja je vrlo popularna
među određenim piscima iz švedske.
otprilike onako,
kako borgesa obožavaju filozofi
ravnodušni prema razlici koju zastupaju u raspravi o univerzalijama,
tako su i mene koncelebrirale tisuće
pisaca krimića.
sanjam da me telefonom pita bivši urednik
šta ja znam o sestri martina sagnera,
i koja je to uopće priča,
da martin sagner ima sestru.
pitam šta je sad martin sagner kriv.
nema veze, kaže on, provjeri to,
to nam je sutra duplerica.
sanjam, pod nekim planinama dok hodam,
osjećaj razrijeđene težine odozdo prema gore
kao da ću glavom dotaknuti špic,
kao da si planina i ja neznatno
prijetimo tjemenom.
sanjam da imam dobro utvrđen bunker u ulici jarosława iwaszkiewicza.
nekoliko dana kasnije u anitkvarijatu vidim njegovu novelu crveni štitovi.
zaključujem da to nije nikakav znak i pristupam
izabranim pjesmama zbigniewa herberta.
on kaže da grand canyon
izgleda kao sto hiljada katedrala okrenutih naopačke.
sanjao sam džemala bijedića. to ime potpuno otkačeno od konkretnog lica. bilo je nekako ______________________________________________________________u zraku,
spominjalo se, pristajalo dvojici ili trojici.
gluho je bilo.
snovi jedan
sanjam neku problematičnu debelu osobu.
ne sjećam se u čemu je problem.
posve je moguće da za njom iz sveg glasa vičem
punija osobo, punija osobo,
samo zbog uživanja u kompoziciji
tog vokativa.
sanjam da pišem poeziju sa zapletom u ubojstvu.
krimi poeziju koja je vrlo popularna
među određenim piscima iz švedske.
otprilike onako,
kako borgesa obožavaju filozofi
ravnodušni prema razlici koju zastupaju u raspravi o univerzalijama,
tako su i mene koncelebrirale tisuće
pisaca krimića.
sanjam da me telefonom pita bivši urednik
šta ja znam o sestri martina sagnera,
i koja je to uopće priča,
da martin sagner ima sestru.
pitam šta je sad martin sagner kriv.
nema veze, kaže on, provjeri to,
to nam je sutra duplerica.
sanjam, pod nekim planinama dok hodam,
osjećaj razrijeđene težine odozdo prema gore
kao da ću glavom dotaknuti špic,
kao da si planina i ja neznatno
prijetimo tjemenom.
sanjam da imam dobro utvrđen bunker u ulici jarosława iwaszkiewicza.
nekoliko dana kasnije u anitkvarijatu vidim njegovu novelu crveni štitovi.
zaključujem da to nije nikakav znak i pristupam
izabranim pjesmama zbigniewa herberta.
on kaže da grand canyon
izgleda kao sto hiljada katedrala okrenutih naopačke.
sanjao sam džemala bijedića. to ime potpuno otkačeno od konkretnog lica. bilo je nekako
______________________________________________________________u zraku,
spominjalo se, pristajalo dvojici ili trojici.
gluho je bilo.