Prema nekim procjenama, kroz Hanoi juri desetak milijuna motora svaki dan. Na motorima prevoze se jaja, kade, svatovi, piramide, šarani, rani radovi, cijele svinje, sitna djeca u vožnji spavaju, jedu, povraćaju, pišu domaći.
U glavnom gradu Vijetnama nema golubova. Na slici vidimo da golubove ne vidimo ni na trgu Vladimira Iljiča Lenjina.
Pudl je omiljeni pas u Vijetnamu. Poslužuje se hladan.
Tipični vijetnamski televizor izrazito je pjevačkog karaktera. Između dvije novele o zabranjenoj ljubavi, bude i sporta, košarke. Zamislite, pored svih čuda na planetu svijetu, vijetnamsku košarku.
Šuta, kablovi i zelen uvijek su u jednom čvoru, nema vremena za dva ni prostora za nijedan. Nindže iz vijetnamske elektroprivrede koji to održavaju.
U Vijetnamu puši se dobra alpina i herbalne će ljudske mase tu svakako naći mjesto za sebe. Dolazi iz finih kanadskih farmacija i američkih federalnih rezervi, i košta kao mišje mlijeko. Općenito, sve bijelog čovjeka u Vijetnamu mnogo košta, što je razumna i prihvatljiva carina za sumu teologije, govno renesanse, Cortesove zube zlatne, rasizam klavira, belgijski Kongo, IG Farben, Dow Chemical, i tako dalje.
Etnografski muzej ima u sebi cijelo jedno vijetnamsko selo. Na slici je pletena društvena prostorija, čudo bez eksera.
Panoramski kotač izaziva u meni isto što i napuštene benzinske postaje u Ballardu: orleansku vjeru, elegantnu melankoliju, nešto nedostižno. Još i suton.
Tigrovu mast, koja po Marxu pomaže kod skoro svih tegoba, vidio sam posljednji put kad i kravlje mlijeko u plastičnoj vrećici.
Slike zime u Vijetnamu
Prema nekim procjenama, kroz Hanoi juri desetak milijuna motora svaki dan. Na motorima prevoze se jaja, kade, svatovi, piramide, šarani, rani radovi, cijele svinje, sitna djeca u vožnji spavaju, jedu, povraćaju, pišu domaći.
U glavnom gradu Vijetnama nema golubova. Na slici vidimo da golubove ne vidimo ni na trgu Vladimira Iljiča Lenjina.
Pudl je omiljeni pas u Vijetnamu. Poslužuje se hladan.
Etnografski muzej ima u sebi cijelo jedno vijetnamsko selo. Na slici je pletena društvena prostorija, čudo bez eksera.
Panoramski kotač izaziva u meni isto što i napuštene benzinske postaje u Ballardu: orleansku vjeru, elegantnu melankoliju, nešto nedostižno. Još i suton.
Tigrovu mast, koja po Marxu pomaže kod skoro svih tegoba, vidio sam posljednji put kad i kravlje mlijeko u plastičnoj vrećici.
Bez komentara.
1