Na plaži, na vrućini, ugledao sam dečaka. Vukao je noge, izlazeći iz vode.
“Ja sam na početku lavirinta”, viknuo je, i pogledom, kroz gužvu, pokušao da dopre do mesta na kojem su bile odložene stvari.
Prvo je morao da se izvuče iz plićaka. Sa svakim korakom, more bi ga povuklo unazad, ali on se uporno provlačio između mladića s loptom za odbojku i žene čiji su nespretni pokreti otkrivali da je neplivač. S vremena na vreme izgubio bi ravnotežu i našao se ispod površine. Ponovo bi stao na noge i savladavao poslednju prepreku: ronioca s perajima i maskom, zaglavljenog u vodi do kolena.
Kada se domogao obale, uvukao je ramena i obgrlio se. No, posle prvog naleta jeze, opet se ispravio. Bilo je podne, sunce je pržilo i bilo je prijatno kraj mora. Još uvek nije uspevao da pronađe izlaz; podizao je glavu, savijao se u kolenima i izvijao vrat ne bi li nešto uspeo da vidi, ali vidik su zaklonili crveni suncobrani. Krenuo je, po kamenju, između momka i devojke, gubeći dah od jakog mirisa ulja za sunčanje koje su nanosili jedno drugom na kožu.
Koračao je po linijima, između peškira čiji su se rubovi gotovo doticali, i ponekad je morao da ih nagazi još uvek mokrim stopalima. Bilo je lakše ukoliko na njima nikog nije bilo. Teško je bilo proći kraj porodice posvećene ručku: majka je sekla pečeno pile i pružala komade mesa društvu postavljenom u krug.
Zaobići debele noge velikog, starijeg muškarca, opruženog na peškiru. Odvažno stati između njih, nadati se da spava i da ništa ne vidi kroz slamnati šešir. Ne pomišljati šta bi se dogodilo ako se promeškolji, prekine pravilno spuštanje i podizanje stomaka nalik ogromnom dušeku koji je nekoliko metara dalje pumpao visoki, kosmati mladić u farmerkama, golišav do pojasa.
Moraće da bude brži. Toplina pod stopalima naterala ga je da promeni put. Uputiće se pravcem iz kojeg dopire muzika s kasetofona; njegov vlasnik u ritmu pomera glavnu napred-nazad, zagledan u tačku na pučini. Do mišićavog čoveka opruženog na boku, kraj hrpe magazina na čije modele i sam liči.
Oseća peckanje kamenja i svaki put kada ga ono probode, kao čiodom, spušta pogled. Proverava da nije opet stao na pikavac ili borovu iglicu. Prija mu ako slučajno nagazi tuđi peškir. Čije je mesto zauzeo? Starac i starica s kockicama? Usamljeni gospodin sa šahovskom tablom i poređanim figurama? Gospodin sa satom čije se lice nikada ne vidi od raširenih novina? Opasni tip s ožiljkom ispod oka? Smotanko koji celog popodneva naduvava šlauf za plivanje sa slikom Supermena?
Plaža je krcata svetom. Trudi se da pete drži što duže u vazduhu. Drugi put nadire jeza, ali sada nema potrebu da se sklupča. Oseća vrelinu i, neočekivano, hladnoćnu pod nogama. Stao je u nešto, u baru otopljenog sladoleda. Pogledao je oko sebe. Žena bez gornjeg dela kupaćeg kostima držala je štapić u krajičku usana. Muškarac do nje, u stolici na rasklapanje, bio je potpuno obučen. Sedeo je kao da stoji, u belim čarapama, kožnim sandalama, pantalonama i košulji dugačkih rukava.
Dečaku su se lepila stopala. Imao je utisak da ga to još više usporava. Da li se i njemu činilo kako neprekidno stoji u mestu? Pustio je korak. Pijani tinejdžeri, s pivskim bocama, počeli su da viču. Uplašio se, pomislio je da nešto njemu dobacuju i koža je ponovo počela da se skuplja.
Žena je uzdahnula. Trudila se da čita knjigu, ali joj je smetala buka. Preko naočara prekorno je gledala u grupu okupljenu kraj nje. Na šljunak se spustilo i jato golubova, ali ih je odmah pojurilo dete s plastičnom lopaticom u ruci.
Bio je blizu. Video je gospođu riđe kose, u bordo kostimu, i znao kuda ide. Još uvek se nije pomerila. I dalje je ležala na žezi, s rukama sklopljenim na stomaku. Zbog nje je pobegao u vodu. Kroz glavu mu je prošla misao: šta ako je ona… ali nije više smeo da razmišlja.
Osetio je oštar bol pod nogama, kao da ga je neko ubo nožem. Opušak, možda je pomislio. Igla. Morski jež.
Zakoračio je na svoj peškir. So je već počela da nagriza pocrvenela ramena. Konačno na sigurnom. Pod njim se prostirala dupke puna plaža. Pored psovki, iz daljine su dopirali brujanje motornih čamaca, muzika, krik galeba i tup odjek veselih glasova. Odahnuo je. Načas je ostao da stoji, savršeno miran, a onda je spustio pogled i ponovo se uzvrpoljio.
Primetio je da njegov novi, veliki peškir više nije čist i beo. Na stopalima je uneo pesak, kamenčiće, komadić papira, pikavac. Spustio se i brzim pokretima ruku pokušao da očisti prljavštinu.
Tek tada je video da je stao na žvaku. Pokušavao je da je odlepi sa stopala, ali, svaki put kada bi povukao, njena siva, prljava masa sve se više razvlačila, teglila, toliko da je, na kraju, odustao i seo, zarobljen.
Šlauf s likom Supermena
Na plaži, na vrućini, ugledao sam dečaka. Vukao je noge, izlazeći iz vode.
“Ja sam na početku lavirinta”, viknuo je, i pogledom, kroz gužvu, pokušao da dopre do mesta na kojem su bile odložene stvari.
Prvo je morao da se izvuče iz plićaka. Sa svakim korakom, more bi ga povuklo unazad, ali on se uporno provlačio između mladića s loptom za odbojku i žene čiji su nespretni pokreti otkrivali da je neplivač. S vremena na vreme izgubio bi ravnotežu i našao se ispod površine. Ponovo bi stao na noge i savladavao poslednju prepreku: ronioca s perajima i maskom, zaglavljenog u vodi do kolena.
Kada se domogao obale, uvukao je ramena i obgrlio se. No, posle prvog naleta jeze, opet se ispravio. Bilo je podne, sunce je pržilo i bilo je prijatno kraj mora. Još uvek nije uspevao da pronađe izlaz; podizao je glavu, savijao se u kolenima i izvijao vrat ne bi li nešto uspeo da vidi, ali vidik su zaklonili crveni suncobrani. Krenuo je, po kamenju, između momka i devojke, gubeći dah od jakog mirisa ulja za sunčanje koje su nanosili jedno drugom na kožu.
Koračao je po linijima, između peškira čiji su se rubovi gotovo doticali, i ponekad je morao da ih nagazi još uvek mokrim stopalima. Bilo je lakše ukoliko na njima nikog nije bilo. Teško je bilo proći kraj porodice posvećene ručku: majka je sekla pečeno pile i pružala komade mesa društvu postavljenom u krug.
Zaobići debele noge velikog, starijeg muškarca, opruženog na peškiru. Odvažno stati između njih, nadati se da spava i da ništa ne vidi kroz slamnati šešir. Ne pomišljati šta bi se dogodilo ako se promeškolji, prekine pravilno spuštanje i podizanje stomaka nalik ogromnom dušeku koji je nekoliko metara dalje pumpao visoki, kosmati mladić u farmerkama, golišav do pojasa.
Moraće da bude brži. Toplina pod stopalima naterala ga je da promeni put. Uputiće se pravcem iz kojeg dopire muzika s kasetofona; njegov vlasnik u ritmu pomera glavnu napred-nazad, zagledan u tačku na pučini. Do mišićavog čoveka opruženog na boku, kraj hrpe magazina na čije modele i sam liči.
Oseća peckanje kamenja i svaki put kada ga ono probode, kao čiodom, spušta pogled. Proverava da nije opet stao na pikavac ili borovu iglicu. Prija mu ako slučajno nagazi tuđi peškir. Čije je mesto zauzeo? Starac i starica s kockicama? Usamljeni gospodin sa šahovskom tablom i poređanim figurama? Gospodin sa satom čije se lice nikada ne vidi od raširenih novina? Opasni tip s ožiljkom ispod oka? Smotanko koji celog popodneva naduvava šlauf za plivanje sa slikom Supermena?
Plaža je krcata svetom. Trudi se da pete drži što duže u vazduhu. Drugi put nadire jeza, ali sada nema potrebu da se sklupča. Oseća vrelinu i, neočekivano, hladnoćnu pod nogama. Stao je u nešto, u baru otopljenog sladoleda. Pogledao je oko sebe. Žena bez gornjeg dela kupaćeg kostima držala je štapić u krajičku usana. Muškarac do nje, u stolici na rasklapanje, bio je potpuno obučen. Sedeo je kao da stoji, u belim čarapama, kožnim sandalama, pantalonama i košulji dugačkih rukava.
Dečaku su se lepila stopala. Imao je utisak da ga to još više usporava. Da li se i njemu činilo kako neprekidno stoji u mestu? Pustio je korak. Pijani tinejdžeri, s pivskim bocama, počeli su da viču. Uplašio se, pomislio je da nešto njemu dobacuju i koža je ponovo počela da se skuplja.
Žena je uzdahnula. Trudila se da čita knjigu, ali joj je smetala buka. Preko naočara prekorno je gledala u grupu okupljenu kraj nje. Na šljunak se spustilo i jato golubova, ali ih je odmah pojurilo dete s plastičnom lopaticom u ruci.
Bio je blizu. Video je gospođu riđe kose, u bordo kostimu, i znao kuda ide. Još uvek se nije pomerila. I dalje je ležala na žezi, s rukama sklopljenim na stomaku. Zbog nje je pobegao u vodu. Kroz glavu mu je prošla misao: šta ako je ona… ali nije više smeo da razmišlja.
Osetio je oštar bol pod nogama, kao da ga je neko ubo nožem. Opušak, možda je pomislio. Igla. Morski jež.
Zakoračio je na svoj peškir. So je već počela da nagriza pocrvenela ramena. Konačno na sigurnom. Pod njim se prostirala dupke puna plaža. Pored psovki, iz daljine su dopirali brujanje motornih čamaca, muzika, krik galeba i tup odjek veselih glasova. Odahnuo je. Načas je ostao da stoji, savršeno miran, a onda je spustio pogled i ponovo se uzvrpoljio.
Primetio je da njegov novi, veliki peškir više nije čist i beo. Na stopalima je uneo pesak, kamenčiće, komadić papira, pikavac. Spustio se i brzim pokretima ruku pokušao da očisti prljavštinu.
Tek tada je video da je stao na žvaku. Pokušavao je da je odlepi sa stopala, ali, svaki put kada bi povukao, njena siva, prljava masa sve se više razvlačila, teglila, toliko da je, na kraju, odustao i seo, zarobljen.