Odakle dolazim, tamo više niko ne putuje. U mojoj zemlji zvijezde mirišu na kuhanu rakiju, to više nije mjesto za sunce. Njen snijeg raste u porcelanskim zdjelama. Prabake provlace čunak kroz potku. Snuju niti u ponjavu, pljuckaju u osramoćenu zemlju. Otac prstima namješta rupu gdje su nekad bili zubi, priča o smrti i boji kamena njegovog spomenika: samo da ne bude skup. Vatra grije zidove i mi se smijemo vrapcu pod prozorom. Radio javljaja: interes za služenje vojske opada u zemljama zapadne Evrope. Tamo je djed služio kod Franje Josipa. Soba još i danas miriše na konjsku grivu i kolonjsku vodu. Košulja koju je nosio sada je slobodna. Cijelo moje tijelo provlači konce kroz čvor u čovjeku. Mislim na oblake i pamuk. Samo tako se mogu umiriti ruke. Srce ne kuca, misli se posložile u okvir. Iznad kuće grmi. To se otac vraća, da nam kaže koliko se umorio. Pogled na grad je svijetao i nebo ga vodi ispod ruke.
Samo tako se mogu umiriti ruke
Odakle dolazim, tamo više niko ne putuje.
U mojoj zemlji zvijezde mirišu na kuhanu rakiju, to više nije
mjesto za sunce.
Njen snijeg raste u porcelanskim zdjelama.
Prabake provlace čunak kroz potku.
Snuju niti u ponjavu, pljuckaju u osramoćenu
zemlju.
Otac prstima namješta rupu gdje su nekad bili
zubi, priča o smrti i boji kamena njegovog
spomenika: samo da ne bude skup.
Vatra grije zidove i mi se smijemo vrapcu pod
prozorom.
Radio javljaja: interes za služenje vojske opada
u zemljama zapadne Evrope.
Tamo je djed služio kod Franje Josipa.
Soba još i danas miriše na konjsku grivu
i kolonjsku vodu.
Košulja koju je nosio sada je slobodna.
Cijelo moje tijelo provlači konce kroz čvor
u čovjeku.
Mislim na oblake i pamuk. Samo tako se mogu
umiriti ruke.
Srce ne kuca, misli se posložile u okvir.
Iznad kuće grmi.
To se otac vraća, da nam kaže koliko se
umorio.
Pogled na grad je svijetao i nebo ga vodi ispod
ruke.