Na Bulevaru Evrope u Novom Sadu, u hodniku na drugom spratu jedne zgrade, svakog jutra, u kratkom susretu dvojice muškaraca, može se čuti: – Dobrogo ranku, Volodimir! – Dobroe utro, Vladimir!
U dva stana, vrata do vrata (na kojima piše: stan na dan, a dan se protegao u duge mjesece), dvije izbjegličke porodice, jedna iz Ukrajine, druga iz Rusije, unijele svoje zebnje i beznađe.
Dok tamo, na istočnim žitnim poljima, hiljadu i ihahaj kilometara daleko, iza visokih gora i dubokih rijeka, najubojitiji projektili u prah pretvaraju nadu dječijih soba, a dva bliska jezika nerazumljivo grcaju, hodnikom na drugom spratu jedne novosadske zgrade svakog jutra, iz oborenih pogleda stidljivo kaplje: – Dobroe utro, Vladimir! – Dobrogo ranku, Volodimir!
Pjesma iz hodnika
Na Bulevaru Evrope u Novom Sadu,
u hodniku na drugom spratu jedne zgrade,
svakog jutra, u kratkom susretu
dvojice muškaraca, može se čuti:
– Dobrogo ranku, Volodimir!
– Dobroe utro, Vladimir!
U dva stana, vrata do vrata
(na kojima piše: stan na dan,
a dan se protegao u duge mjesece),
dvije izbjegličke porodice,
jedna iz Ukrajine, druga iz Rusije,
unijele svoje zebnje i beznađe.
Dok tamo, na istočnim žitnim poljima,
hiljadu i ihahaj kilometara daleko,
iza visokih gora i dubokih rijeka,
najubojitiji projektili u prah
pretvaraju nadu dječijih soba,
a dva bliska jezika nerazumljivo grcaju,
hodnikom na drugom spratu
jedne novosadske zgrade svakog jutra,
iz oborenih pogleda stidljivo kaplje:
– Dobroe utro, Vladimir!
– Dobrogo ranku, Volodimir!
7/8. 2. 2023.