Ruža

U vrijeme epidemije nismo ostajali doma, sadili smo ruže.

Po sadnice smo išli u veliki vrtni centar. Vrtlarke s bolničkim maskama gledale su nas kao da se pokušavamo probiti u posjetu na intenzivnu njegu.

Došli bismo među ruže, Ana je birala onako kao što se u dućanu bira, a meni bi svaki put zapelo oko za baš jednu sadnicu, onu za koju bih pomislio da je nitko neće uzeti, i da će tu biti sve dok ne uvene, dok ne umre i medicinske sestre je ne odnesu u mrtvačnicu, među kompost.

I svaki put bismo morali kupiti i tu šugavu, faličnu, sadnicu s dva-tri osušena lista.

Nastupao sam kao autoritet za ruže, govorio da je ta najljepša.

Nisam mogao Ani reći, jer bi onda i ona svaki put tražila još jednu ružu koju treba spasiti.

Miljenko Jergović 29. 04. 2020.