Zimu i rano proljeće smo, kao i nekoliko prethodnih godina, proveli u neboderu. A onda smo s prvim tjednima aprila, kada je epidemija bila na vrhuncu, krenuli da se, malo pomalo, vraćamo na selo. Trebalo je ugrijati zidove, posušiti vlagu u sobama, obrisati prašinu, i ponovo se sroditi s prostorom koji nam je već postao pomalo tuđi. Trebali smo se naseliti tamo gdje nas dugo nije bilo. I gdje su već stigli drugi umjesto nas.
U prolistalim krošnjama bijele trešnje i oraha pojavila se ptica. Krupna, lijepa i veoma pitoma. Kao s nekoga plemićkog grba.
O pticama ne znam ništa, toliko da ih ne znam ni opisivati. O ovoj mogu reći još samo to da lako podnosi čovjekov pogled. Za razliku od, recimo, lastavice, koja odmah odleti, ona se ne miče. Stoji na grani i gleda me kao što i ja gledam nju. Mirna. Odleti kad je njoj volja.
Volio bih znati koja je to ptica, i je li ptica.
Volio bih da ostane, iako je došla dok nas nije bilo.
Ptica
Zimu i rano proljeće smo, kao i nekoliko prethodnih godina, proveli u neboderu. A onda smo s prvim tjednima aprila, kada je epidemija bila na vrhuncu, krenuli da se, malo pomalo, vraćamo na selo. Trebalo je ugrijati zidove, posušiti vlagu u sobama, obrisati prašinu, i ponovo se sroditi s prostorom koji nam je već postao pomalo tuđi. Trebali smo se naseliti tamo gdje nas dugo nije bilo. I gdje su već stigli drugi umjesto nas.
U prolistalim krošnjama bijele trešnje i oraha pojavila se ptica. Krupna, lijepa i veoma pitoma. Kao s nekoga plemićkog grba.
O pticama ne znam ništa, toliko da ih ne znam ni opisivati. O ovoj mogu reći još samo to da lako podnosi čovjekov pogled. Za razliku od, recimo, lastavice, koja odmah odleti, ona se ne miče. Stoji na grani i gleda me kao što i ja gledam nju. Mirna. Odleti kad je njoj volja.
Volio bih znati koja je to ptica, i je li ptica.
Volio bih da ostane, iako je došla dok nas nije bilo.