nigdje dugo nisam htio preko granice bježali domaći izdajnici narodni neprijatelji nerazumni pustolovi putovali odrasli s boljim prihodima o državnom trošku uvaženi političari poslije i šverceri ja mlad bio naumio vidjeti što je to opskurno inozemstvo slavne građevine mostove galerije muzeje a i da kupim farmerice pitao mogu li staviti sliku s bradom drug milicionar mi reče “samo ako si umjetnik, donesi potvrdu” nisam je imao ni onda ni sada brada ista samo sijeda onomad dobio “crveni pasoš” tvrdili nam najbolji na svijetu “možeš s njim gdje hoćeš samo pazi da ti ga ne ukradu, tražen je na tržištu” s njim putovao hvalio se pečatima bio ovdje bio ondje domu se vraćao
vječno vraćao u isto a neponovljivo jednom shvatio i vječno se mijenja jer samo je promjena vječna što je zauvijek bilo nije zauvijek bilo mijenjaju se granice mape himne zborovi pjevači u zborovima stanovnici sela zaseoka gradića gradova mijenjaju uniforme grbovi zastave bile su na njima razne figure znaci znamenja lijepi cvjetovi dvobojne kockice dvoglave ptice onda samo jedan znak ptica dvoglava i nekoliko grbova onda izbrisaše taj sve pokriše s tri boje s neba skinuše zvijezdu onda opet razne boje svakom njegova jednima plava s ljiljanima drugima kocke bijele kocke crvene trećima glave dvoglavog orla bez grbova raznih naroda svi se složiše važne su te dekoracije s njima se i ljudi promijene svi se na vjetru vijore stijegove u bitke nose lijepe znake slave s njima djeca mašu vojnici im salutiraju domoljubi ih pozdravljaju junaci pod njima ginu poslije svi žive kako znaju i umiju jedni novoj zastavi prisegoše na vjernost drugi pod nekom drugom negdje daleko nastaviše živjeti neće za novu umirati ni pod njom u grob otići tamo negdje u miru žive onoga što je bilo ponekad se sjete
tako i ja s crvenom putovnicom iz rata izišao na kraju je predao u novoj zemlji one moje više nema njena dokumenta postala bez značaja sjeo na stolicu u foto kabinu s druge strane nije zrcalo nego kamera lice namršteno bljesak četiri fotografije ni jedna ne valja izabrao jedva da je pristojna to je sada moja slika moj lik u mjerodavnim dokumentima to ja u novim okolnostima isto mi ime isto mjesto rođenja samo mi nova zemlja stanovanja nova i putovnica opet crvena umjesto druga predsjednika njena visost kraljica eto i putna isprava dokazuje postojanje više osoba a sve bile jedno ja istog imena
mnogima se takva priča dogodila (“Svaka slučajnost je slučajna”) mnogo puta se ponovila a svaka jedinstvena svaki je putnik u svom putovanju različitih staza prošao mnogo sudbina doživio života proživio (samo u slučajnom susretu davnašnji znanci zagalame “ma tko bi rekao da si to ti ništa se nisi promijenio” ništa nimalo samo potpuno) svaki sebe drugačijeg susretao samo naizgled uvijek samom sebi nalik bio svaki se na svom životnom putu i ovdje i tamo u svog vlastitog drugog a opet istog pretvorio
Putovnica
nigdje dugo nisam htio preko granice bježali domaći izdajnici narodni neprijatelji nerazumni pustolovi putovali odrasli s boljim prihodima o državnom trošku uvaženi političari poslije i šverceri ja mlad bio naumio vidjeti što je to opskurno inozemstvo slavne građevine mostove galerije muzeje a i da kupim farmerice pitao mogu li staviti sliku s bradom drug milicionar mi reče “samo ako si umjetnik, donesi potvrdu” nisam je imao ni onda ni sada brada ista samo sijeda onomad dobio “crveni pasoš” tvrdili nam najbolji na svijetu “možeš s njim gdje hoćeš samo pazi da ti ga ne ukradu, tražen je na tržištu” s njim putovao hvalio se pečatima bio ovdje bio ondje domu se vraćao
vječno vraćao u isto a neponovljivo jednom shvatio i vječno se mijenja jer samo je promjena vječna što je zauvijek bilo nije zauvijek bilo mijenjaju se granice mape himne zborovi pjevači u zborovima stanovnici sela zaseoka gradića gradova mijenjaju uniforme grbovi zastave bile su na njima razne figure znaci znamenja lijepi cvjetovi dvobojne kockice dvoglave ptice onda samo jedan znak ptica dvoglava i nekoliko grbova onda izbrisaše taj sve pokriše s tri boje s neba skinuše zvijezdu onda opet razne boje svakom njegova jednima plava s ljiljanima drugima kocke bijele kocke crvene trećima glave dvoglavog orla bez grbova raznih naroda svi se složiše važne su te dekoracije s njima se i ljudi promijene svi se na vjetru vijore stijegove u bitke nose lijepe znake slave s njima djeca mašu vojnici im salutiraju domoljubi ih pozdravljaju junaci pod njima ginu poslije svi žive kako znaju i umiju jedni novoj zastavi prisegoše na vjernost drugi pod nekom drugom negdje daleko nastaviše živjeti neće za novu umirati ni pod njom u grob otići tamo negdje u miru žive onoga što je bilo ponekad se sjete
tako i ja s crvenom putovnicom iz rata izišao na kraju je predao u novoj zemlji one moje više nema njena dokumenta postala bez značaja sjeo na stolicu u foto kabinu s druge strane nije zrcalo nego kamera lice namršteno bljesak četiri fotografije ni jedna ne valja izabrao jedva da je pristojna to je sada moja slika moj lik u mjerodavnim dokumentima to ja u novim okolnostima isto mi ime isto mjesto rođenja samo mi nova zemlja stanovanja nova i putovnica opet crvena umjesto druga predsjednika njena visost kraljica eto i putna isprava dokazuje postojanje više osoba a sve bile jedno ja istog imena
mnogima se takva priča dogodila (“Svaka slučajnost je slučajna”) mnogo puta se ponovila a svaka jedinstvena svaki je putnik u svom putovanju različitih staza prošao mnogo sudbina doživio života proživio (samo u slučajnom susretu davnašnji znanci zagalame “ma tko bi rekao da si to ti ništa se nisi promijenio” ništa nimalo samo potpuno) svaki sebe drugačijeg susretao samo naizgled uvijek samom sebi nalik bio svaki se na svom životnom putu i ovdje i tamo u svog vlastitog drugog a opet istog pretvorio