U zoru sam prišao krevetu na kojem je otac nepokretno već treći mjesec ležao. Bio je budan, poluotvorenih očiju. “Moram te presvući, tata”, rekao sam. Samo je rukom usporeno odmahno.
Pažljivo sam okrenuo tijelo udesno i izvukao pelene. Bile su teške, pune već ohlađene mokraće, i infuzione tekućine.
Umorno me gledao. U pogledu, o moj se lik spoticalo beznađe i stid. “Ti si moja beba”, šapnuo sam iznenada, čim sam mu otkrio zametke straha u očima. Raširio sam mu tanke, mršave noge, bez dlačica. Starenje nas udjetinjuje, posramljuje, ugnjilava. Prinio sam plastičnu šoljicu i pitao ga hoće li mokriti.
“Ne znam”, šapnuo je. Nije više imao kontrolu nad tim.
Nakon operacije tumora na mozgu, nad vrlo malo toga je imao kontrolu. Organizam je sam, kao po stečenim navikama, obavljao većinu funkcija. Tata je samo promatrao svijet.
Ili je svijet promatrao njega. Prvi sam put oca vidio posve golog. Majka je sve do ovoga jutra radila sve oko oca, uključujući i promjenu pelena. Jasno sam vidio, po prvi put vidio – otac je bio obrezan!
Dok su živjeli u Americi, imao je kiruršku intervenciju na prostati, koja je vršena kroz spolovilo, i vjerojatno su ga tada obrezali, pomislio sam.
Ipak, bio sam šokiran, i zurio sam u njegov spol. U ovoj zemlji, obrezanje je bio čin koji su naši “neprijatelji” radili svojoj djeci. Nisam osjećao ništa. Spolovilo je visilo prislonjeno uz sivu plastičnu šoljicu, smanjeno, uvučeno u sebe. Tata je bio u polusvjesti dok sam nanosio dekubitalnu mast između njegovih izmršavjelih nogu i po trtičnoj kosti.
Poslušno je dopuštao da okrećem njegovo maleno, izmučeno tijelo.
Obrezan otac, djetešce moje malo. Nekoliko kapi mokraće nekontrolirano se ukotrljalo u sivu šoljicu. Izvukao sam je, stavio ispod kreveta i navukao pažljivo ocu nove pelene.
Dan se polako ukazivao u sobi. Vani je padao snijeg. Pahulje su utišavale svijet s kojeg je moj otac odlazio. Lagano, istom sporinom. Pokrio sam ga tankim ćebetom. “Tako”, rekao sam, “spavaj sada, tata”. Klimnuo je glavom i teško sklopio oči. Stajao sam uz krevet još nekoliko minuta, zatim se udaljio u drugu sobu.
Zapalio sam cigaretu. Da nije bilo prozora, snijeg bi mi padao u lice nošen jakim vjetrom.
Odnekud, sjetio sam se Subhana.
Godinama nakon samoubojstva svoga oca, čuvao je konopac kojim se stari objesio. Nisam to mogao razumjeti.
Kada bih došao njemu, vidio sam taj konopac složen na njegovom krevetu. Cugali smo konjak, slušali džez i nekog trenutka redovito bi dohvatio konopac. “Šta misliš”, rekao bi s nekim zluradim smješkom, “pamti li konopac njega?” Pripisivao sam tu gestu njegovom bolu za ocem, nadahnut alkoholom.
Pušeći cigaretu uz prozor i gledajući uzvodno u snijeg, mogao sam vidjeti Subhanov lik.
Sigurno bi mi zavidio što svome ocu mijenjam pelene, a on svome ne može ni konopac. Sjetio sam se i da je oca zatekao obješenog. Bio je sav upišan.
Subhan je odvezao konopac s grede u šupi, položio oca na zemlju, zatim mu skinuo hlače. “Moj stari”, rekao je Subhan, “moj stari kojeg su proganjali jer je Musliman, Cvijeta, nije bio ni obrezan!
Eto, imao je dovoljno kože da to i dokaže…”
Zatim bi zaplakao, omotavajući konopac oko lakta desne ruke. Ništa nisam razumio, bože moj, pomislio sam. Gasio sam cigaretu, kad sam iz sobe, iza sebe, čuo očevo dozivanje – “majko, majko moja…”
Snimak srca bebe u materinom stomaku
U zoru sam prišao krevetu na kojem je otac nepokretno već treći mjesec ležao. Bio je budan, poluotvorenih očiju. “Moram te presvući, tata”, rekao sam. Samo je rukom usporeno odmahno.
Pažljivo sam okrenuo tijelo udesno i izvukao pelene. Bile su teške, pune već ohlađene mokraće, i infuzione tekućine.
Umorno me gledao. U pogledu, o moj se lik spoticalo beznađe i stid. “Ti si moja beba”, šapnuo sam iznenada, čim sam mu otkrio zametke straha u očima. Raširio sam mu tanke, mršave noge, bez dlačica. Starenje nas udjetinjuje, posramljuje, ugnjilava. Prinio sam plastičnu šoljicu i pitao ga hoće li mokriti.
“Ne znam”, šapnuo je. Nije više imao kontrolu nad tim.
Nakon operacije tumora na mozgu, nad vrlo malo toga je imao kontrolu. Organizam je sam, kao po stečenim navikama, obavljao većinu funkcija. Tata je samo promatrao svijet.
Ili je svijet promatrao njega. Prvi sam put oca vidio posve golog. Majka je sve do ovoga jutra radila sve oko oca, uključujući i promjenu pelena. Jasno sam vidio, po prvi put vidio – otac je bio obrezan!
Dok su živjeli u Americi, imao je kiruršku intervenciju na prostati, koja je vršena kroz spolovilo, i vjerojatno su ga tada obrezali, pomislio sam.
Ipak, bio sam šokiran, i zurio sam u njegov spol. U ovoj zemlji, obrezanje je bio čin koji su naši “neprijatelji” radili svojoj djeci. Nisam osjećao ništa. Spolovilo je visilo prislonjeno uz sivu plastičnu šoljicu, smanjeno, uvučeno u sebe. Tata je bio u polusvjesti dok sam nanosio dekubitalnu mast između njegovih izmršavjelih nogu i po trtičnoj kosti.
Poslušno je dopuštao da okrećem njegovo maleno, izmučeno tijelo.
Obrezan otac, djetešce moje malo. Nekoliko kapi mokraće nekontrolirano se ukotrljalo u sivu šoljicu. Izvukao sam je, stavio ispod kreveta i navukao pažljivo ocu nove pelene.
Dan se polako ukazivao u sobi. Vani je padao snijeg. Pahulje su utišavale svijet s kojeg je moj otac odlazio. Lagano, istom sporinom. Pokrio sam ga tankim ćebetom. “Tako”, rekao sam, “spavaj sada, tata”. Klimnuo je glavom i teško sklopio oči. Stajao sam uz krevet još nekoliko minuta, zatim se udaljio u drugu sobu.
Zapalio sam cigaretu. Da nije bilo prozora, snijeg bi mi padao u lice nošen jakim vjetrom.
Odnekud, sjetio sam se Subhana.
Godinama nakon samoubojstva svoga oca, čuvao je konopac kojim se stari objesio. Nisam to mogao razumjeti.
Kada bih došao njemu, vidio sam taj konopac složen na njegovom krevetu. Cugali smo konjak, slušali džez i nekog trenutka redovito bi dohvatio konopac. “Šta misliš”, rekao bi s nekim zluradim smješkom, “pamti li konopac njega?” Pripisivao sam tu gestu njegovom bolu za ocem, nadahnut alkoholom.
Pušeći cigaretu uz prozor i gledajući uzvodno u snijeg, mogao sam vidjeti Subhanov lik.
Sigurno bi mi zavidio što svome ocu mijenjam pelene, a on svome ne može ni konopac. Sjetio sam se i da je oca zatekao obješenog. Bio je sav upišan.
Subhan je odvezao konopac s grede u šupi, položio oca na zemlju, zatim mu skinuo hlače. “Moj stari”, rekao je Subhan, “moj stari kojeg su proganjali jer je Musliman, Cvijeta, nije bio ni obrezan!
Eto, imao je dovoljno kože da to i dokaže…”
Zatim bi zaplakao, omotavajući konopac oko lakta desne ruke. Ništa nisam razumio, bože moj, pomislio sam. Gasio sam cigaretu, kad sam iz sobe, iza sebe, čuo očevo dozivanje – “majko, majko moja…”