Život je ako ti se nigdje ne žuri. Vozimo se polako, turopoljskim selima, od Donjeg Dragonošca prema Brezovici, Remetincu i Zagrebu. Nebo se nad nama od oblaka zacrnilo, samo se prema horizontu, na zapadu, rastvara zasvođeni fragment sunčanog plavetnila, u obliku trijumfalne kapije, s plahim, bijelim oblačićima, kao na slikama Salvadora Dalíja. Vidi kako je lijepo, govorim ti, ali šuma ubrzo zakloni sunčanu kapiju, tako da je ne uspijevaš snimiti. Međutim, ne zaustavljaš kameru na telefonu, snimaš put ispred nas, sela kroz koja prolazimo, nebo. Kap po kap, kiša kapa, pa sipi, i pljušti. Uključujem brisače, ali tako da se rijetko kreću, to je za kameru bolje. Uglavnom šutimo, izgovaramo riječ-dvije, imamo svijest o tome da će sve ovo biti na filmu. I sve što gledamo i što se oko nas zbiva, prizori, slike, kadrovi, puno je sadržaja, mnogo ljepše nego inače. Kada bi bilo moguće živjeti s mišlju da je kamera uključena, ništa se ne bi podrazumijevalo, sve bismo vidjeli bolje, i vrijeme bi puno sporije prolazilo. Put traje desetak minuta, filmu je kraj na prvome semaforu. Tu počinje grad. Tu požurimo, i više ne vidimo i ne pamtimo ništa.
Putopis
Život je ako ti se nigdje ne žuri. Vozimo se polako, turopoljskim selima, od Donjeg Dragonošca prema Brezovici, Remetincu i Zagrebu. Nebo se nad nama od oblaka zacrnilo, samo se prema horizontu, na zapadu, rastvara zasvođeni fragment sunčanog plavetnila, u obliku trijumfalne kapije, s plahim, bijelim oblačićima, kao na slikama Salvadora Dalíja. Vidi kako je lijepo, govorim ti, ali šuma ubrzo zakloni sunčanu kapiju, tako da je ne uspijevaš snimiti. Međutim, ne zaustavljaš kameru na telefonu, snimaš put ispred nas, sela kroz koja prolazimo, nebo. Kap po kap, kiša kapa, pa sipi, i pljušti. Uključujem brisače, ali tako da se rijetko kreću, to je za kameru bolje. Uglavnom šutimo, izgovaramo riječ-dvije, imamo svijest o tome da će sve ovo biti na filmu. I sve što gledamo i što se oko nas zbiva, prizori, slike, kadrovi, puno je sadržaja, mnogo ljepše nego inače. Kada bi bilo moguće živjeti s mišlju da je kamera uključena, ništa se ne bi podrazumijevalo, sve bismo vidjeli bolje, i vrijeme bi puno sporije prolazilo. Put traje desetak minuta, filmu je kraj na prvome semaforu. Tu počinje grad. Tu požurimo, i više ne vidimo i ne pamtimo ništa.