Pusta Bosna 45

Ovo je pjesma o tebi, Alešu Debeljak. Koji si previjao riječi ranjene
pogrešnom rečenicom. Koji znaš kako snijeg sipi na dahtanja po zamkama.
U bolje provjetrenim sobama zavjese uzmu miris lišću.
Još uvijek je tako, Alešu Debeljak, jod curi s riječi odvojenih za opise.

Koljive životinje same nose svoje napukline u sjekire.
Smrt se nakon tebe vratila u kućicu.
Netko, Alešu Debeljak, u trudnoj mladoj ženi
brižljivo priprema svoj opis.

Donosi iscijepana drva, pripravlja hranu, ostavlja već tragove svojeg znojenja.
Vrisak tako zanoći u svaki pisak. Koji ječi. Dugo.
Možda je u tome stvar. Što ta trudna mlada žena leži u logoru za izbjeglice.
Nakon šeste boce oživljava mi tvoj lik. Možda si u njoj, sam. I ne stariš.

Darko Cvijetić 01. 10. 2020.