Jasmin je cvijet iz bakine priče. Kako je odrastala uz obalu Drave često me plašila mučnim pričama o mutnoj vodi, nepredvidljivim virovima i utapljanjima. U šetnjama Osijekom pri posjetama rodbini zurila bih u tu snažnu vodu i u glavi nabrajala utopljenike iz njenih priča, bratiće i prijatelje.
Najupečatljivija ostala mi je u mašti slika utapljanja njene prijateljice. Dijete je nestalo, tražili su ga nekoliko dana i zatim pronašli napuhani leš na obali. Uznemireni, seljani su požurili tamo, a među njima i moja baka. Istovremeno uplašena i znatiželjna ponijela je grančicu jasmina da njome prikrije smrad raspadanja i približila se mrtvoj prijateljici. Užasnuta brzo je uzmaknula, no miris jasmina zauvijek ju je podsjećao na smrad trupla s kojim se u tren intenzivno izmješao.
Zbog njene priče i za mene je jasmin ostao cvijet smrti. Gotovo da sam se začudila kada sam godinama kasnije prvi puta osjetila njegov slatki miris i vidjela nježni cvijet. No stvarnost je nedovoljna da iz moje glave izbriše sliku mrtve djevojčice promatranu preko jasminove mirisne grančice.
Lubenica (Citrullus lanatus)
Kao i svako dijete veselila sam se suboti kada su se lubenice pojavile na daruvarskoj pijaci. Tata bi birao, osluškivao kako zvone pri kucanju po zelenoj kori, a zatim tražio da mu za konačnu potvrdu izrežu jedan trokut da vidi je li zrela. Crveno meso bi provirilo, meni potekle sline, a čovjek ga je vratio u lubenicu kao čep. Trebalo je čakati povratak kući i zatim uživanje u slatkoći.
Za posjet teti tata pokušava odabrati lubenicu bez vađenja čepa kako ne bi curila po autobusu put Končanice. Vozimo se, ja nestrpljivo čekam da stignemo i raspolovimo lubenicu. A onda razočarenje, usprkos šupljem zvuku kucanja lubenica je nezrela, njeno bljutavo meso ima tek nježno rozu boju. Teta pokušava spasiti stvar kuhanjem kompota od lubenice koji ispada totalni fijasko.
Sestra i ja uslijed želje za lubenicama odlučujemo posaditi ih u svom dijelu vrta. Lani smo sačuvale sjeme i sada ga stavljamo u žutulju koja je preostala na gradilištu nakon planiranja terena. Od mnoštva sjemenki niču samo dvije, polako se šire zapličući uokolo svoje vitice. Redovno ih zalijevamo i veselimo se prvoj zelenoj loptici. Ona raste sporo, gotovo neprimjetno. Već je kraj ljeta a lubenica je veličine teniske loptice. Dolazi jesen, a lubenica ostaje nedozrela i neubrana. Nikada u životu nisam je uspjela uzgojiti. Stoga me još više vesele piramide lubenica koje danas mogu naći u svakoj trgovini.
Kukurijek (Helleborus odorus)
Za neki praznik ili njen rođendan svi nosimo drugarici poklone. Neki čokolade, neki kavu, što su im već roditelji pripremili i zamotali. Ja donosim malenu zdjelicu napravljenu od plastelina i u njoj pričvršćen cvijet kukurijeka. Moj poklon, jedini koji nije kupljen izaziva glasan podsmijeh razreda. Učiteljica ih stišava i pita: „Tko je ovo donio?“. Sramežljivo dižem ruku, očekujući neki ukor, no ona mi zahvaljuje, pohvaljuje moj trud. I pamtim tu lekciju čitav život, sjetim se kada god u proljeće ugledam prvi zeleni cvijet kukurijeka: bitniji je trud.
Priče o biljkama/1
Jasmin (Jasminum officinale)
Jasmin je cvijet iz bakine priče. Kako je odrastala uz obalu Drave često me plašila mučnim pričama o mutnoj vodi, nepredvidljivim virovima i utapljanjima. U šetnjama Osijekom pri posjetama rodbini zurila bih u tu snažnu vodu i u glavi nabrajala utopljenike iz njenih priča, bratiće i prijatelje.
Najupečatljivija ostala mi je u mašti slika utapljanja njene prijateljice. Dijete je nestalo, tražili su ga nekoliko dana i zatim pronašli napuhani leš na obali. Uznemireni, seljani su požurili tamo, a među njima i moja baka. Istovremeno uplašena i znatiželjna ponijela je grančicu jasmina da njome prikrije smrad raspadanja i približila se mrtvoj prijateljici. Užasnuta brzo je uzmaknula, no miris jasmina zauvijek ju je podsjećao na smrad trupla s kojim se u tren intenzivno izmješao.
Zbog njene priče i za mene je jasmin ostao cvijet smrti. Gotovo da sam se začudila kada sam godinama kasnije prvi puta osjetila njegov slatki miris i vidjela nježni cvijet. No stvarnost je nedovoljna da iz moje glave izbriše sliku mrtve djevojčice promatranu preko jasminove mirisne grančice.
Lubenica (Citrullus lanatus)
Kao i svako dijete veselila sam se suboti kada su se lubenice pojavile na daruvarskoj pijaci. Tata bi birao, osluškivao kako zvone pri kucanju po zelenoj kori, a zatim tražio da mu za konačnu potvrdu izrežu jedan trokut da vidi je li zrela. Crveno meso bi provirilo, meni potekle sline, a čovjek ga je vratio u lubenicu kao čep. Trebalo je čakati povratak kući i zatim uživanje u slatkoći.
Za posjet teti tata pokušava odabrati lubenicu bez vađenja čepa kako ne bi curila po autobusu put Končanice. Vozimo se, ja nestrpljivo čekam da stignemo i raspolovimo lubenicu. A onda razočarenje, usprkos šupljem zvuku kucanja lubenica je nezrela, njeno bljutavo meso ima tek nježno rozu boju. Teta pokušava spasiti stvar kuhanjem kompota od lubenice koji ispada totalni fijasko.
Sestra i ja uslijed želje za lubenicama odlučujemo posaditi ih u svom dijelu vrta. Lani smo sačuvale sjeme i sada ga stavljamo u žutulju koja je preostala na gradilištu nakon planiranja terena. Od mnoštva sjemenki niču samo dvije, polako se šire zapličući uokolo svoje vitice. Redovno ih zalijevamo i veselimo se prvoj zelenoj loptici. Ona raste sporo, gotovo neprimjetno. Već je kraj ljeta a lubenica je veličine teniske loptice. Dolazi jesen, a lubenica ostaje nedozrela i neubrana. Nikada u životu nisam je uspjela uzgojiti. Stoga me još više vesele piramide lubenica koje danas mogu naći u svakoj trgovini.
Kukurijek (Helleborus odorus)
Za neki praznik ili njen rođendan svi nosimo drugarici poklone. Neki čokolade, neki kavu, što su im već roditelji pripremili i zamotali. Ja donosim malenu zdjelicu napravljenu od plastelina i u njoj pričvršćen cvijet kukurijeka. Moj poklon, jedini koji nije kupljen izaziva glasan podsmijeh razreda. Učiteljica ih stišava i pita: „Tko je ovo donio?“. Sramežljivo dižem ruku, očekujući neki ukor, no ona mi zahvaljuje, pohvaljuje moj trud. I pamtim tu lekciju čitav život, sjetim se kada god u proljeće ugledam prvi zeleni cvijet kukurijeka: bitniji je trud.