1.
Pasja sparina, nesvjestice. Tankom se hilom gnosa kadi. Nasrću muhe, nemilice. Podne je, praznik u Heladi.
“…rodi me nimfa. Obleža je u spilji prostranoj” neki cinik; muzika, muhe. Ne prestaje da bije dalga sa pučine.
Mogli bi plakati. Ili presti. Uza pogrde, o plovu, guditi. U svakom slučaju, sad ćemo jesti i zvekom suđa mrtve buditi.
2.
Stara i slijepa kuja linja. Jutros veselo kokoši rakolje. Telemah puši, i drijema svinjar, i u snu, dlanom, čekinju šašolji.
Pripeka, muhe. Duplje nosne zapahne miris zrele bazge, mlako sjećanje, i mlak osmijeh. Pripete po kršu, prde mazge.
Tronožac na trijemu, niske luka. Zapah znojavog, posteljnog ruha. Ko riba kroz vodu, kroz zrak ruka praćakne za strukom miloduha.
3.
Strma obala, plaže grube. Svečeri žurka ili tenis. Kiflice, maslac, med iz tube, kao puž na žaru sprčen penis.
Niko ne misli na plovidbu. Kljuca motika po kršu ljutom. Pijemo vino, pecamo ribu i riblje glave kidamo prutom.
I idu dani i godine. Duž obale kosti prosaca plima ispira. I tkalja je oslijepila i otpale boje su i šare sa njenih ćilima.
(1987)
Prethodni tekstovi
Poziv na kupanje
1.
Pasja sparina, nesvjestice.
Tankom se hilom gnosa kadi.
Nasrću muhe, nemilice.
Podne je, praznik u Heladi.
“…rodi me nimfa. Obleža je
u spilji prostranoj” neki cinik;
muzika, muhe. Ne prestaje
da bije dalga sa pučine.
Mogli bi plakati. Ili presti.
Uza pogrde, o plovu, guditi.
U svakom slučaju, sad ćemo jesti
i zvekom suđa mrtve buditi.
2.
Stara i slijepa kuja linja.
Jutros veselo kokoši rakolje.
Telemah puši, i drijema svinjar,
i u snu, dlanom, čekinju šašolji.
Pripeka, muhe. Duplje nosne
zapahne miris zrele bazge,
mlako sjećanje, i mlak osmijeh.
Pripete po kršu, prde mazge.
Tronožac na trijemu, niske luka.
Zapah znojavog, posteljnog ruha.
Ko riba kroz vodu, kroz zrak ruka
praćakne za strukom miloduha.
3.
Strma obala, plaže grube.
Svečeri žurka ili tenis.
Kiflice, maslac, med iz tube,
kao puž na žaru sprčen penis.
Niko ne misli na plovidbu.
Kljuca motika po kršu ljutom.
Pijemo vino, pecamo ribu
i riblje glave kidamo prutom.
I idu dani i godine. Duž obale
kosti prosaca plima ispira.
I tkalja je oslijepila i otpale
boje su i šare sa njenih ćilima.
(1987)