Plati, sevap je!

Dvanest je prošlo. Glavni tv dnevnik još traje. Uskoro će ručak. Žurim do poštanskog sandučeta i vraćam se u stan s dva pisma SOS Dječija sela BiH. U stanu otvaram kovertu u kojoj su dvije uplatnice. Otkad je u poraću ova ustanova za ratnu siročad osnovana i u Sarajevu, supruga i ja smo njezini donatori. Ispuni uplatnice i sutra plati, sevap je, kaže mi supruga koja je još uvijek ispred tv ekrana. Ostavljam uplatnice na stolu blagovaonice do koje dopire nečiji glas: Nitko ne zna kad će ova pandemija prestati, mi smo s njom u ratu.

Čije su ruke predale pismo na pošti? Čije su ruke ubacile pismo u moje sanduče?

Dok u kupatilu perem ruke od pitanja na koja nemam odgovore, kljuca mi u glavi glas nekog političara iz vremena minulog rata: Nitko ne zna kad će ovaj rat prestati. Gospodo, shvatite, mi smo u vrlo prljavom ratu. Nakon povratka iz nekoliko prodavaonica s raznim namirnicama, odjutros sam prao ruke više puta, još nemam odgovora dokle ću se na taj način braniti od nove prljavštine. 

Zovem suprugu u blagovaonicu u kojoj je na stolu sve servirano za ručak. Kad je već prljavi rat ponovno počeo, neka i virus ima što pojesti. Plaćamo, sevap je, mislim i sve sporije žvačem hranu.

Mirko Marjanović 28. 03. 2020.