Planine nebitnosti u univerzumu

Ja sam uzaludnosti gledao u oči
I povjerovao u njen smijeh
Obećala mi: divno je sve što će doći
Potom znak za fajront i osuzen ceh 

Smrači se zdravstvenom stanju
I ko na traci putujem hodnicima ambulanti
Negdje valutu da li imaju, pa da se za ovu moju krvnu grupu
— O(beznađenost) negativna —
transfuzija plati? 

Vratim se u stan, tješim se umorom
I znam, tuš ne spira znoj nego tugu
Samoću prevarim zamorom
Zbog šetnje kamička u desnom bubregu

– – – 

Okupirani trotoari redovima ispred banaka
Ko na početku korone, ljudi kupuju ulje, brašno…
A moj prijatelj na ko zna koliko dana mora razvući pedeset maraka
Kaže: sit sam,
ljudi teško mijenjaju navike
moja je siromaštvo…

I ide razgovor, ko zdravica ispred porodilišta
On planira ispred svog položiti vijenac:
Gdje su drugi rođeni, ja sam umro… 

Namjesto lustera u dnevnom visi Treći svjetski rat
Pa pušim u mraku i gledam vijesti s ukrajinskog fronta…

– – – 

Ne znam jesu li ovo dvije pjesme, ili je jedna…
svakako su tebi, za vječnost!
Zar je u ovom svijetu ijedna pobjeda vrijedna, kad smo, kako mi pišeš,
planine nebitnosti u univerzumu?

Mirza Pinjić 27. 02. 2022.