Dragi Gabrijel
Ni žvaka ponuđena u second handu ne bi pomislila
Da je birokratija u Čistilištu takva da bi i građanina K. zblanula
Bave se frivolnim
Deset godina mlađi od Hrista osvojio sam svijet
A ne presudnim
Moja ljubav proističe iz ljubavi
A Hristova iz mudrosti i ljubavi
Većinu pjesama i On bi potpisao
No, Gabrijele samo je pitanje vremena kada ćemo se susresti
“Ljubiti je biti”
To sam i ja svojevremeno mislio iščekujući
prve korake čovjeka na Mjesecu.
I odjekivalo je “Samo je ljubav potrebna”
No, kako da hitam u susret voljenoj kad sam snajperska meta
Kada ruže umjesto da mirišu na jastucima
Krvare na asfaltu
Kada su na mjestu ljuljački i klackalica
Nadgrobni spomenici i kada je svaki poljubac možda oproštajni
Kada su nogometni tereni pod snajperskom vatrom zasijani krompirima
Kada gramofonske ploče, kasete, cd-ovi
Postaju gorivo u pećima sklepanim od dijelova bojlera
Kada mijenjam gitaru za kutiju cigareta
Zar život ne vrijedi barem šteku
Kada bjelosvjetski lutkar mijenja glave onim bojevim
Kao da čujem da mi govoriš
Svaki je ubica samoubica
Ali ni oni koji su smrtno zaljubljeni
Ne polažu pravo na dah voljenog.
A vjerovao sam da je zemlja Mocartova kugla
Zavodljiva nota sa očaravajućom frčkom
I da moje harmonije unose ljepotu akorda
oblaka i morske pjene
Od Tokija do Liverpula
Ni sto godina samoće neće mi uskratiti radost
Šta nisam jedini sanjar koji zamišlja Univers
Dao sam šansu pomirenosti sa sobom
Tebi barem ima ko da piše pa ti sitnu knjigu šaljem:
Bio jednom jedan i ne bi bio jednom jedan da nije bila
Jednom jedna i ne bi bila jednom jedna da nije nastalo
Jednom jedno kojeg ne bi bilo da nije bio jednom jedan…
Pismo moga Lenona Markesu
Dragi Gabrijel
Ni žvaka ponuđena u second handu ne bi pomislila
Da je birokratija u Čistilištu takva da bi i građanina K. zblanula
Bave se frivolnim
Deset godina mlađi od Hrista osvojio sam svijet
A ne presudnim
Moja ljubav proističe iz ljubavi
A Hristova iz mudrosti i ljubavi
Većinu pjesama i On bi potpisao
No, Gabrijele samo je pitanje vremena kada ćemo se susresti
“Ljubiti je biti”
To sam i ja svojevremeno mislio iščekujući
prve korake čovjeka na Mjesecu.
I odjekivalo je “Samo je ljubav potrebna”
No, kako da hitam u susret voljenoj kad sam snajperska meta
Kada ruže umjesto da mirišu na jastucima
Krvare na asfaltu
Kada su na mjestu ljuljački i klackalica
Nadgrobni spomenici i kada je svaki poljubac možda oproštajni
Kada su nogometni tereni pod snajperskom vatrom zasijani krompirima
Kada gramofonske ploče, kasete, cd-ovi
Postaju gorivo u pećima sklepanim od dijelova bojlera
Kada mijenjam gitaru za kutiju cigareta
Zar život ne vrijedi barem šteku
Kada bjelosvjetski lutkar mijenja glave onim bojevim
Kao da čujem da mi govoriš
Svaki je ubica samoubica
Ali ni oni koji su smrtno zaljubljeni
Ne polažu pravo na dah voljenog.
A vjerovao sam da je zemlja Mocartova kugla
Zavodljiva nota sa očaravajućom frčkom
I da moje harmonije unose ljepotu akorda
oblaka i morske pjene
Od Tokija do Liverpula
Ni sto godina samoće neće mi uskratiti radost
Šta nisam jedini sanjar koji zamišlja Univers
Dao sam šansu pomirenosti sa sobom
Tebi barem ima ko da piše pa ti sitnu knjigu šaljem:
Bio jednom jedan i ne bi bio jednom jedan da nije bila
Jednom jedna i ne bi bila jednom jedna da nije nastalo
Jednom jedno kojeg ne bi bilo da nije bio jednom jedan…