Pruža mi otvorenu knjigu i pita znam li autora ove pjesme. Pjesmu čitam prvi put, lijepa je i točna, i sve je u njoj nekako poznato i prirodno, kao crv u čičku. Gdje sam već čitao pjesmu koju nikad nisam čitao? Neugodno mi je što opet ne znam nešto što bi trebao znati. Pri samom kraju pjesme, u završnoj sceni, u pretposljednjem stihu pojavljuje se u pluralu fraza “objektivna teškoća” i ja odjednom, iz dubine svojeg ništa, kao da govorim nešto što sam oduvijek znao, bez oklijevanja kažem: ovu je pjesmu napisao Boris Maruna. Tako je i bilo. Pjesma Borisa Marune za mene je objektivna teškoća.
Objektivna teškoća
Pruža mi otvorenu knjigu i pita znam li autora ove pjesme. Pjesmu čitam prvi put, lijepa je i točna, i sve je u njoj nekako poznato i prirodno, kao crv u čičku. Gdje sam već čitao pjesmu koju nikad nisam čitao? Neugodno mi je što opet ne znam nešto što bi trebao znati. Pri samom kraju pjesme, u završnoj sceni, u pretposljednjem stihu pojavljuje se u pluralu fraza “objektivna teškoća” i ja odjednom, iz dubine svojeg ništa, kao da govorim nešto što sam oduvijek znao, bez oklijevanja kažem: ovu je pjesmu napisao Boris Maruna. Tako je i bilo. Pjesma Borisa Marune za mene je objektivna teškoća.