Otac nije kao kum Coci Rijetko se smije Uvijek je ljut Nervozan U problemima Ili smo ga mi naljutili Ili mama Ili netko na poslu ili neki majstor
Uvijek pretiče autom Stalno ulazi u makaze Nema mira čekati na kružnom toku Ili semaforu
Uvijek žuri I kaže „bogati, sad kad sam ja iziš’o, Svi su na cesti“ „nitko kuće nema“ Priča s vozačima drugih auta Govori im Da krenu konačno Šta čekaju više Da je sad mogo Židnit jednog Oni samo šute i sporo voze Dovoljno da oca naljute
Kad vozi od Mostara do Novog Travnika A vozi najmanje tri puta tjedno Najgore je kroz Ramu Uvijek kaže „ako ga sad ovdje ne otresem, on će gusliti do Boga Guslit će do Rostova“ Otac je na cesti više od 40 godina Svakodnevno Imao je samo jedan udes I skoro poginuo
Otac je na cesti više od 40 godina Još nikad nije naučio Biti malo saburli Sačekati Usporiti Zastati
A meni govori gotovo svaki dan Langazam aber ziher
Otac u našoj kući Najviše voli daljinski i TV Borba za daljinski Borba je za život Nema utakmice koju taj ne gleda Da igra treća seoska liga u Zimbabveu Taj bi gledao I uvjeravao i nas Da trebamo gledati Da je super utakmica Da momci dobro igraju Igraju čvrsto Hrabro Ali pametno Igraju na taktiku A ne na snagu
Otac prije nije gledao bh. nogometnu reprezentaciju Kada bi BiH igrala Otac je navijao protiv nas Radovao se tuđim golovima Rugao im se Govorio bi Gledam im ove dijamante Sve lažnjaci Samo im nema tko reći
Otac zadnjih godina ipak gleda Malo sažaljivo Otužno Ne navija više protiv Nije ravnodušan ako izgubimo Ali nije ni sretan ako pobijedimo Kako je sretan kad je Hrvatska u pitanju Jednom je čak opsovao majku sudiju Jer je zajebao BiH za neki penal
Otac kad igra Hrvatska Mora ispoštovati neke rituale Odjenuti dres Obrijati se I ručati paprike punjene krompirom
A mi ne smijemo ništa govoriti Micati se Šetati Hodati ispred televizora
Ako mama nešto kaže On joj kaže „Gordana, šuti, tako si i prošli put pričala, pa smo izgubili“
Kad je Rakitić izvodio penal Otac se sakrio u hodnik Gledala sam ga s vrata Gleda u plafon I krsti se Mama se smije i govori „Budala, kao da on ima nešto od tog, on nikako da shvati da oni igraju za pare“
Otac joj dobacuje „Jest, ali ne navijam ja za pare“
Otac je popizdio Kad je čuo da je radnik bošnjačke nacionalnosti Došao na dan kad smo sa Turskom igrali Na posao u turskom dresu A kruh zarađuje kod Hrvata Cijeli mi je dan samo o tome pričao I govorio To samo oni mogu vidiš li ti koja je to sloboda, koja je to drskost, Usred Viteza, kad ga je Drago vidio i poslao ga kući, on se javio u Avaz, žrtva Radio Sarajevo pisalo da je on žrtva poslijeratne kampanje progona Iz Lašvanske doline Da je sukob na nacionalnoj osnovi Kome bi od naših palo na pamet da je suprotno Rek’o sam Dragi to jutro On se nasikir’o Nije nacionalna, nego internacionalna osnova a taj portal radiosarajevo tačka ba, kaže otac nema ništa odvratnije na planeti, ali eto, ja njh otvorim ujutro na poslu dok dođem njih, Oslobođenje i Klix da vidim za šta smo im to danas krivi, šta smo im to danas uradili, kako smo im to Bosnu danas dijelili
Otac ne voli poeziju Književnost Ne voli umjetnost Priznaje samo filmove I to akcijske Bonda i to Priznaje i Waltera Na pamet zna svaku rečenicu Ljubiše Samardžića I kad god je taj film na TV-u Otac gleda Kao da mu je prvi put
Ne znam uopće kako je uspio završiti fakultet Kad tako mrzi čitanje Ali zato zna matematiku Zna računati Sav je u brojevima i od brojeva Kad npr. kupujemo komarnike za prozore On odmah izračuna dužinu visinu Cijenu Bez da zove majstora Unaprijed zna koliko će ga koštati Njemu se računica uvijek u fening poklapa Otac je praktičan čovjek Kaže Nemam ja sine kad to tvoje Ni čitati ni gledati Tebi svaka čast Sve je to fino Treba to netko Vama što radite kapa do poda Ali meni je to sve bezveze
Ne znam ni kako vam se da Ne znam ni kako se Andriću dalo Vidio sam kod Gordane Još prije rata Njen je ćaća imao Vitrine pune knjiga Metar knjiga, tako se to govorilo Nikad mi palo na pamet nije ni jednu da uzmem A Gordana je to nosala Vazda čitala Zakasni na randes Pitam je što kasniš Kaže čitala Zolu Ja uvijek mislio da je Zola neki iz donje čaršije U Travniku Poslije sam skonto je da je to neki Francuski pisac
Kad sam trebala pasti Razred zbog jedinice iz matematike U dnevnom boravku Sam plakala I hvatala se za glavu Bila sam treći gimnazije Otac je samo govorio Ti i kad se za glavu uhvatiš Praznih šaka ostaneš Tebi je sad jebeno, znam to Ali realno je Gloria Ti nisi elementarne stvari nikad savladala Ti ne znaš tablicu množenja Dijeljenja Ja ne volim tvoju razrednicu Ali kako će te pustiti Tri jedinice Iz sva tri kontrolna I ti još predaš prazan papir Ona kaže da ti ne radiš ništa na časovima Rekla je materi Da ti dođeš i čitaš knjige A sav razred radi Ti si nigdje Pajdo moj Kaže otac Bez matematike A o fizici da i ne pričam To će se sad godinama prepričavati Kako si pala razred zbog matematike Al to je tvoja sramota Ja kad sam ti govorio da vježbaš Slao te na instrukcije Ti nisi htjela Kad sam te slao na gitaru u glazbenu Isto je bilo Kao i na tenisu Ti sve odeš Ljudi te dočekaju A ti izvadiš knjige i čitaš Pa jebemu više I te knjige Bogati šta je to u tim knjigama Tako Da ti nikad nisi naučila sabirati Oduzimati Da ne znaš dva tona odsvirati A promijenila si koliko ono Instrumenata Klavir Nije išlo Violina nije išlo Gitara isto Išlo je violančelo Malo Ali kad se nisi vidjela iza njega Slao sam te na rukomet Dvije godine Ti trokorak nisi savldala A fino sam ti govorio Bila bi dobro krilo Brza mala Vidjela si Džombu Igrač iznenađenja To je krilo u rukometu Nisam ja htio da ti budeš bek Ili pivot Nisi ti za to Nemaš ni snagu Ni visinu Ali krilo si mogla biti I to iz donjeg šuta pucati Na tenisu Kad sam ti kupio najskuplji reket Šta je bilo Ne sjećam se tata, prestani više Otac kaže A bogati Ne sjećaš se Tako je kod tebe Šta god da sam htio da budeš Ti ništa nisi Govorio sam ti ‘ajde tenis Fin Gospodski sport Da se razvijaš Da se naučiš disciplini života Samokontroli
Ti odeš i sjediš u svlačionici I čitaš Nisam te slao u biblioteku Nego na trening Ali džaba je tebi govoriti Isto je sad i sa matematikom Kad sam ti u osnovnoj govorio Vježbaj Matematika je samo vježba Tebi je svaka lektira Bila važnija od toga I sad je problem Znači treba sjesti I guzicom vježbati Matematika se uči guzicom A ne glavom Ali džaba je sad sve pričat Ona će tebe oboriti I nek te obori Pa se sramoti Ostalo petice Matematika jedan
Šta ti je s fizikom, To mi je dva, kažem To ti je poklonio, govori otac Jest, kažem, i šta sad I drugima se poklanjalo Nije samo meni
Nije trebalo nikom, kaže otac Vi ne znate osnovne stvari Meni je matematiku predavao jedan Ne mogu se sad sjetiti prezimena Najviša ocjena je bila trojka On govorio Bog zna za pet Ja za četiri vi možete samo za tri I ja sam jedini imao četvorku Išao na takmičenja po Jugoslaviji Ostali tako Padali kao i ti Al što sam ja imao četiri u ekonomskoj U ono vrijeme Jer sam vježbao Čekam autobus na Paraću za Travnik I uzmem svesku i vježbam A ti, sad da te pitam, Koja vam je zadnja lekcija Ti pojma nemaš
Nije istina, nešto smo radili Kao plus i minus beskonačno A bogati, kaže otac To su limesi To je k’o znati Očenaš I ti to ne znaš Ma nema od tebe ništa Tebi je najbolje da se javiš Rajiću da te u Best primi Da nosiš vreće brašna Ali i tu ti treba matematika Znači ne možeš ni za kasom raditi Ne znaš kusur vratiti Ostaje samo skladište Ali nema tamo Sjesti pa čitati Nego nosati vreće brašna Onda ćeš znati Jajačko Posavsko Tip 500 Tip 550 Glatko raženo Tebe bi sad ustvari, Nastavlja otac Trebalo vratiti u prvi osnovne U matematici ti je Ko u životu Kad se jednom nešto pojebe Na početku Nema Boga da to na kraju Izdobri A greška se vrlo lako dogodi I ti ne skontaš da si zglajzo Zato kad se radi matematika Treba dobro gledati I ne žuriti Kao kad jedeš lubenicu Svijet navali Jer je hladna Pa se skoro udavi od košpa
Mama govori ocu Da stane Da nemam talenta za matematiku Da sam nadarena za druge stvari Otac kaže Koje bogati Čitanje, pisanje? Šta se tu ima biti nadaren, Uzme se knjiga, pročita se Napiše se šta je pisac htio reći Vrijeme radnje Mjesto radnje Likovi Poenta knjige Pazi se na č i ć I to je to
Mama kaže da sam jedina kod Adžage Na kontrolnom imala 100 bodova Da je to gradivo cijele godine Historija Europe, kaže mama I zar tebe to ne čini ponosnim, pita oca
Ja nemam ništa s njenim ocjenama Ako su pozitivne To je njena zasluga To nisu klikeri Nego bubanje Zatvori se u sobu i nabuba Ona nema klikere Ne koristi mozak Logiku Nikad neće znati voziti auto Jer ni o čemu ne razmišlja A ti si kriva Jer si je odgojila da je u oblacima Ona u ovoj državi A ni šire Od povijesti Od umjetnosti Od književnosti Ne može živjeti Bit će socijalni slučaj A tebi ako je na ponos Da ti dijete danas sutra bude socijalni slučaj Eto ti Možeš se hvaliti ženama i reći “Joj što moja kćerka divne knjige čita, sve ih je našla kad je kopala po kontenjeru i tražila doručak“ Nema Gordana tog više Nema Jugoslavije Nema Zavoda za knjige Kako se ono zvalo Da ona nekom treba Da će nju netko zvati da nešto radi sa tim knjigama Gdje si ti vidjela da se kod nas knjige prodaju Ili kupuju Samo na kiosku Ali ona tamo ne može raditi Jer ne zna sabirati Jedino da stoji pored kioska I svijet saziva da kupi te knjige Al to joj može biti hobi Ali ona ti ne zna ni fiskulturu Ja nikad do sad Do svog djeteta Nisam čuo da se uopće može dobiti Jedan iz fiskulture Da se ne zna preskočiti kozlić Da se boji lopte Boji se mačke Boji se krave Boji se trave Čega se ne boji? Asfalta i zgrada A ja kad sam tebi govorio Da je greška što nam djeca odrastaju u gradu Ti nisi slušala Jer vi što ste odrastali u gradu Vi ste svi skučeni ljudi Potpuno ste nesnalažljivi Neupotrebljivi za današnje vrijeme Znate samostalno otići na pijacu Platit račune i to je to Znaš li ti krečiti, jesi ikad krečila? Nisam, tata je pokojni uvijek poslao nekog iz Sebešića da nam okreči, kaže mama E to ja tebi pričam, Ti sad da nju pitaš Šta je kreč, ona ti pojma nema Ona ne zna ni kako se kreč pravi A ja sam k’o dijete S pokojnim ćaćom Malteriso mu ploče za spomenike Štalu smo svako ljeto krečili Vidjela si, sjećaš se, bogati
Prošla su ta vremena, kaže mama Jesu, kaže otac, Ali nije prošao život
Otac i matematika
VI
Otac nije kao kum Coci
Rijetko se smije
Uvijek je ljut
Nervozan
U problemima
Ili smo ga mi naljutili
Ili mama
Ili netko na poslu ili neki majstor
Uvijek pretiče autom
Stalno ulazi u makaze
Nema mira čekati na kružnom toku
Ili semaforu
Uvijek žuri
I kaže
„bogati, sad kad sam ja iziš’o,
Svi su na cesti“
„nitko kuće nema“
Priča s vozačima drugih auta
Govori im
Da krenu konačno
Šta čekaju više
Da je sad mogo
Židnit jednog
Oni samo šute i sporo voze
Dovoljno da oca naljute
Kad vozi od Mostara do Novog Travnika
A vozi najmanje tri puta tjedno
Najgore je kroz Ramu
Uvijek kaže
„ako ga sad ovdje ne otresem, on će gusliti do Boga
Guslit će do Rostova“
Otac je na cesti više od 40 godina
Svakodnevno
Imao je samo jedan udes
I skoro poginuo
Otac je na cesti više od 40 godina
Još nikad nije naučio
Biti malo saburli
Sačekati
Usporiti
Zastati
A meni govori gotovo svaki dan
Langazam aber ziher
Otac u našoj kući
Najviše voli daljinski i TV
Borba za daljinski
Borba je za život
Nema utakmice koju taj ne gleda
Da igra treća seoska liga u Zimbabveu
Taj bi gledao
I uvjeravao i nas
Da trebamo gledati
Da je super utakmica
Da momci dobro igraju
Igraju čvrsto
Hrabro
Ali pametno
Igraju na taktiku
A ne na snagu
Otac prije nije gledao bh. nogometnu reprezentaciju
Kada bi BiH igrala
Otac je navijao protiv nas
Radovao se tuđim golovima
Rugao im se
Govorio bi
Gledam im ove dijamante
Sve lažnjaci
Samo im nema tko reći
Otac zadnjih godina ipak gleda
Malo sažaljivo
Otužno
Ne navija više protiv
Nije ravnodušan ako izgubimo
Ali nije ni sretan ako pobijedimo
Kako je sretan kad je Hrvatska u pitanju
Jednom je čak opsovao majku sudiju
Jer je zajebao BiH za neki penal
Otac kad igra Hrvatska
Mora ispoštovati neke rituale
Odjenuti dres
Obrijati se
I ručati paprike punjene krompirom
A mi ne smijemo ništa govoriti
Micati se
Šetati
Hodati ispred televizora
Ako mama nešto kaže
On joj kaže
„Gordana, šuti, tako si i prošli put pričala, pa smo izgubili“
Kad je Rakitić izvodio penal
Otac se sakrio u hodnik
Gledala sam ga s vrata
Gleda u plafon
I krsti se
Mama se smije i govori
„Budala, kao da on ima nešto od tog, on nikako da shvati da oni igraju za pare“
Otac joj dobacuje
„Jest, ali ne navijam ja za pare“
Otac je popizdio
Kad je čuo da je radnik bošnjačke nacionalnosti
Došao na dan kad smo sa Turskom igrali
Na posao u turskom dresu
A kruh zarađuje kod Hrvata
Cijeli mi je dan samo o tome pričao
I govorio
To samo oni mogu
vidiš li ti koja je to sloboda, koja je to drskost,
Usred Viteza,
kad ga je Drago vidio i poslao ga kući,
on se javio u Avaz, žrtva
Radio Sarajevo pisalo da je on žrtva poslijeratne kampanje progona
Iz Lašvanske doline
Da je sukob na nacionalnoj osnovi
Kome bi od naših palo na pamet da je suprotno
Rek’o sam Dragi to jutro
On se nasikir’o
Nije nacionalna, nego internacionalna osnova
a taj portal
radiosarajevo tačka ba, kaže otac
nema ništa odvratnije na planeti,
ali eto, ja njh otvorim ujutro na poslu dok dođem
njih, Oslobođenje i Klix
da vidim za šta smo im to danas krivi,
šta smo im to danas uradili,
kako smo im to Bosnu danas dijelili
Otac ne voli poeziju
Književnost
Ne voli umjetnost
Priznaje samo filmove
I to akcijske
Bonda i to
Priznaje i Waltera
Na pamet zna svaku rečenicu Ljubiše Samardžića
I kad god je taj film na TV-u
Otac gleda
Kao da mu je prvi put
Ne znam uopće kako je uspio završiti fakultet
Kad tako mrzi čitanje
Ali zato zna matematiku
Zna računati
Sav je u brojevima i od brojeva
Kad npr. kupujemo komarnike za prozore
On odmah izračuna dužinu visinu
Cijenu
Bez da zove majstora
Unaprijed zna koliko će ga koštati
Njemu se računica uvijek u fening poklapa
Otac je praktičan čovjek
Kaže
Nemam ja sine kad to tvoje
Ni čitati ni gledati
Tebi svaka čast
Sve je to fino
Treba to netko
Vama što radite kapa do poda
Ali meni je to sve bezveze
Ne znam ni kako vam se da
Ne znam ni kako se Andriću dalo
Vidio sam kod Gordane
Još prije rata
Njen je ćaća imao
Vitrine pune knjiga
Metar knjiga, tako se to govorilo
Nikad mi palo na pamet nije ni jednu da uzmem
A Gordana je to nosala
Vazda čitala
Zakasni na randes
Pitam je što kasniš
Kaže čitala Zolu
Ja uvijek mislio da je Zola neki iz donje čaršije
U Travniku
Poslije sam skonto je da je to neki
Francuski pisac
Kad sam trebala pasti
Razred zbog jedinice iz matematike
U dnevnom boravku
Sam plakala
I hvatala se za glavu
Bila sam treći gimnazije
Otac je samo govorio
Ti i kad se za glavu uhvatiš
Praznih šaka ostaneš
Tebi je sad jebeno, znam to
Ali realno je Gloria
Ti nisi elementarne stvari nikad savladala
Ti ne znaš tablicu množenja
Dijeljenja
Ja ne volim tvoju razrednicu
Ali kako će te pustiti
Tri jedinice
Iz sva tri kontrolna
I ti još predaš prazan papir
Ona kaže da ti ne radiš ništa na časovima
Rekla je materi
Da ti dođeš i čitaš knjige
A sav razred radi
Ti si nigdje
Pajdo moj
Kaže otac
Bez matematike
A o fizici da i ne pričam
To će se sad godinama prepričavati
Kako si pala razred zbog matematike
Al to je tvoja sramota
Ja kad sam ti govorio da vježbaš
Slao te na instrukcije
Ti nisi htjela
Kad sam te slao na gitaru u glazbenu
Isto je bilo
Kao i na tenisu
Ti sve odeš
Ljudi te dočekaju
A ti izvadiš knjige i čitaš
Pa jebemu više
I te knjige
Bogati šta je to u tim knjigama
Tako
Da ti nikad nisi naučila sabirati
Oduzimati
Da ne znaš dva tona odsvirati
A promijenila si koliko ono
Instrumenata
Klavir
Nije išlo
Violina nije išlo
Gitara isto
Išlo je violančelo
Malo
Ali kad se nisi vidjela iza njega
Slao sam te na rukomet
Dvije godine
Ti trokorak nisi savldala
A fino sam ti govorio
Bila bi dobro krilo
Brza mala
Vidjela si Džombu
Igrač iznenađenja
To je krilo u rukometu
Nisam ja htio da ti budeš bek
Ili pivot
Nisi ti za to
Nemaš ni snagu
Ni visinu
Ali krilo si mogla biti
I to iz donjeg šuta pucati
Na tenisu
Kad sam ti kupio najskuplji reket
Šta je bilo
Ne sjećam se tata, prestani više
Otac kaže
A bogati
Ne sjećaš se
Tako je kod tebe
Šta god da sam htio da budeš
Ti ništa nisi
Govorio sam ti
‘ajde tenis
Fin
Gospodski sport
Da se razvijaš
Da se naučiš disciplini života
Samokontroli
Ti odeš i sjediš u svlačionici
I čitaš
Nisam te slao u biblioteku
Nego na trening
Ali džaba je tebi govoriti
Isto je sad i sa matematikom
Kad sam ti u osnovnoj govorio
Vježbaj
Matematika je samo vježba
Tebi je svaka lektira
Bila važnija od toga
I sad je problem
Znači treba sjesti
I guzicom vježbati
Matematika se uči guzicom
A ne glavom
Ali džaba je sad sve pričat
Ona će tebe oboriti
I nek te obori
Pa se sramoti
Ostalo petice
Matematika jedan
Šta ti je s fizikom,
To mi je dva, kažem
To ti je poklonio, govori otac
Jest, kažem, i šta sad
I drugima se poklanjalo
Nije samo meni
Nije trebalo nikom, kaže otac
Vi ne znate osnovne stvari
Meni je matematiku predavao jedan
Ne mogu se sad sjetiti prezimena
Najviša ocjena je bila trojka
On govorio Bog zna za pet
Ja za četiri vi možete samo za tri
I ja sam jedini imao četvorku
Išao na takmičenja po Jugoslaviji
Ostali tako
Padali kao i ti
Al što sam ja imao četiri u ekonomskoj
U ono vrijeme
Jer sam vježbao
Čekam autobus na Paraću za Travnik
I uzmem svesku i vježbam
A ti, sad da te pitam,
Koja vam je zadnja lekcija
Ti pojma nemaš
Nije istina, nešto smo radili
Kao plus i minus beskonačno
A bogati, kaže otac
To su limesi
To je k’o znati
Očenaš
I ti to ne znaš
Ma nema od tebe ništa
Tebi je najbolje da se javiš
Rajiću da te u Best primi
Da nosiš vreće brašna
Ali i tu ti treba matematika
Znači ne možeš ni za kasom raditi
Ne znaš kusur vratiti
Ostaje samo skladište
Ali nema tamo
Sjesti pa čitati
Nego nosati vreće brašna
Onda ćeš znati
Jajačko
Posavsko
Tip 500
Tip 550
Glatko raženo
Tebe bi sad ustvari,
Nastavlja otac
Trebalo vratiti u prvi osnovne
U matematici ti je
Ko u životu
Kad se jednom nešto pojebe
Na početku
Nema Boga da to na kraju
Izdobri
A greška se vrlo lako dogodi
I ti ne skontaš da si zglajzo
Zato kad se radi matematika
Treba dobro gledati
I ne žuriti
Kao kad jedeš lubenicu
Svijet navali
Jer je hladna
Pa se skoro udavi od košpa
Mama govori ocu
Da stane
Da nemam talenta za matematiku
Da sam nadarena za druge stvari
Otac kaže
Koje bogati
Čitanje, pisanje?
Šta se tu ima biti nadaren,
Uzme se knjiga, pročita se
Napiše se šta je pisac htio reći
Vrijeme radnje
Mjesto radnje
Likovi
Poenta knjige
Pazi se na č i ć
I to je to
Mama kaže da sam jedina kod Adžage
Na kontrolnom imala 100 bodova
Da je to gradivo cijele godine
Historija Europe, kaže mama
I zar tebe to ne čini ponosnim, pita oca
Ja nemam ništa s njenim ocjenama
Ako su pozitivne
To je njena zasluga
To nisu klikeri
Nego bubanje
Zatvori se u sobu i nabuba
Ona nema klikere
Ne koristi mozak
Logiku
Nikad neće znati voziti auto
Jer ni o čemu ne razmišlja
A ti si kriva
Jer si je odgojila da je u oblacima
Ona u ovoj državi
A ni šire
Od povijesti
Od umjetnosti
Od književnosti
Ne može živjeti
Bit će socijalni slučaj
A tebi ako je na ponos
Da ti dijete danas sutra bude socijalni slučaj
Eto ti
Možeš se hvaliti ženama i reći
“Joj što moja kćerka divne knjige čita, sve ih je našla kad je kopala po kontenjeru i tražila doručak“
Nema Gordana tog više
Nema Jugoslavije
Nema Zavoda za knjige
Kako se ono zvalo
Da ona nekom treba
Da će nju netko zvati da nešto radi sa tim knjigama
Gdje si ti vidjela da se kod nas knjige prodaju
Ili kupuju
Samo na kiosku
Ali ona tamo ne može raditi
Jer ne zna sabirati
Jedino da stoji pored kioska
I svijet saziva da kupi te knjige
Al to joj može biti hobi
Ali ona ti ne zna ni fiskulturu
Ja nikad do sad
Do svog djeteta
Nisam čuo da se uopće može dobiti
Jedan iz fiskulture
Da se ne zna preskočiti kozlić
Da se boji lopte
Boji se mačke
Boji se krave
Boji se trave
Čega se ne boji?
Asfalta i zgrada
A ja kad sam tebi govorio
Da je greška što nam djeca odrastaju u gradu
Ti nisi slušala
Jer vi što ste odrastali u gradu
Vi ste svi skučeni ljudi
Potpuno ste nesnalažljivi
Neupotrebljivi za današnje vrijeme
Znate samostalno otići na pijacu
Platit račune i to je to
Znaš li ti krečiti, jesi ikad krečila?
Nisam, tata je pokojni uvijek poslao nekog iz Sebešića da nam okreči, kaže mama
E to ja tebi pričam,
Ti sad da nju pitaš
Šta je kreč, ona ti pojma nema
Ona ne zna ni kako se kreč pravi
A ja sam k’o dijete
S pokojnim ćaćom
Malteriso mu ploče za spomenike
Štalu smo svako ljeto krečili
Vidjela si, sjećaš se, bogati
Prošla su ta vremena, kaže mama
Jesu, kaže otac,
Ali nije prošao život