Duhu Izeta Kike Sarajlića koji i dalje obilazi zaljubljene na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu
Šta im govoriš svako veče, Tražeći svoje mjesto, svoju klupu, Iznoseći je iz pjesme u život Zaljubljenih koji još postoje, Iako na sve strane škole mržnje Pune učenika, prepune nastavnika, Tvoje ime tjeraju da se ne ugnijezdi, Nekome još dovoljno mladom Da ne prihvati njihovu nauku, Ali vrijeme čini svoje Kiko, Ležim u snu bez sna, daleko Od Vilsonove, pokriva me Lišće jesenje, lagano kao san, Koga nema, samo mora iz sna O gradu gdje lutam, izgubljen, Tražeći izlaz, da se vratim, Nekim tvojim putem, među zaljubljene, Dok još ljubav nije zabranjena, Dok se još tvoj duh javlja predveče.
Škola ljubavi
Duhu Izeta Kike Sarajlića koji i dalje
obilazi zaljubljene na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu
Šta im govoriš svako veče,
Tražeći svoje mjesto, svoju klupu,
Iznoseći je iz pjesme u život
Zaljubljenih koji još postoje,
Iako na sve strane škole mržnje
Pune učenika, prepune nastavnika,
Tvoje ime tjeraju da se ne ugnijezdi,
Nekome još dovoljno mladom
Da ne prihvati njihovu nauku,
Ali vrijeme čini svoje Kiko,
Ležim u snu bez sna, daleko
Od Vilsonove, pokriva me
Lišće jesenje, lagano kao san,
Koga nema, samo mora iz sna
O gradu gdje lutam, izgubljen,
Tražeći izlaz, da se vratim,
Nekim tvojim putem, među zaljubljene,
Dok još ljubav nije zabranjena,
Dok se još tvoj duh javlja predveče.