Otac

Logor je oca podijelio na dvoje
Prvi kad jede – ništa se ne čuje

Drugi dok srče – u uši se
Uvlače uholaže; njegovo srce

Ne kuca, već pršće, on kad sjedne
Pršljen mu o pršljen kvrcne

Od kako je izašao iz logora
Otac je u našoj kući sršljen

Njegov san, majčinom je iglom
Ko čarapa krpljen, i trpljen