Tianqi ne ispunjava očeve želje ne uči slova i brojke ne sluša sudbinske upute on voli drvo mirisno podatno drvo i djelja
onda šalje sluge da prodaju mu djela na sajmu da vidi koliko vrijede da vidi koliko vrijedi
a eunuh na dvoru vlada oltare sebi diže i dojilja careva s njime što izgladnjuje careve konkubine
dok on rezbari danju i noću makete palača gradi djelja svaku im stubu svaki stup crijep zabat gredu svaki arhitrav i rog na krovu djelja i djelja u kutku velike palače
konfucijanci se srde dušobrižnici uzbunu dižu udžbenici već se spremaju prezreti ga kriza bjesni dinastija se raspada Mandžurci osvajaju zemlju potresi drobe zemlju Žuta rijeka poplavljuje Peking i Hangzhou gore
nikom nije do Tianqija povijest se s njegovom zamjenom žuri ljetopisci nabrana nosa štede prostor na svicima
a Tianqi te pita: ima li išta, reci od ove makete ljepše?
Bez naslova
Na šangajskom križanju, velikom i začudno pustom križanju blizu centra, blizu rijeke Huangpu i remorkera na njoj, u toplom jesenjem danu spremamo se prijeći ulicu kad se zdesna začuje Smetanina „Vltava“, razlegne se, razlije cijelim križanjem, i mi okrenemo glave i ugledamo starog taksista čiji je prozor spušten do kraja i glava obrijana i lice nasmijano, i on skreće u ulicu koju ćemo mi domalo prijeći, skreće prema velikoj rijeci, i dok tako skreće u svome zelenoplavom autu, mnogo manje blistavom i luksuznom od gotovo svih u okolini, mi mu razgaljeni i nasmiješeni mahnemo, a on to vidi, ispruži ruku kroz prozor i razvuče smijeh prepoznavanja do kraja, i kao da samom mišlju, bez uplitanja ruke, još malo pojača glazbu, i kao da, našavši se u skretanju najbliže nama, malko uspori, tek toliko da nam završetak teme ne pobjegne prema anonimnom velegradskom centru.
oni njeguju rat
novim sredstvima doduše ali oni i dalje zdušno nježno njeguju rat oni nalaze budžet nalaze razlog nalaze dapače nužnost kažu: ozbiljno je ne miješaj se u to oni svisoka pišaju po pacifistu oni mu nabijaju mir na nos i bratime se s knjiškim batinašima oni novače pametne i s njima lašte svoje bombe dotjeruju s njima članke o neumjesnosti mira o pravednim ciljevima o plemenitim žrtvama oni ga njeguju o strasno ga njeguju oni kažu: a što bi ti drugo pustio silnike da rade po svome? pustio neopredijeljene da se razmile po svijetu? pustio dugo dizano zdanje da se raspadne? a naše svetinje? a naše prokletinje? a našost naša? hm? tko neće u borbu neka ne smeta tko neće u juriš neka šuruje s pekmezastima tko neće u juhu nek ide na ražanj srećom ima čvrstih momaka i djevojaka čvršćih no ikad da ga njeguju da ga nježno njeguju da ga dovedu do blagotvornog spasonosnog usijanja
oni njeguju rat
car maketar
Tianqi ne ispunjava očeve želje
ne uči slova i brojke
ne sluša sudbinske upute
on voli drvo
mirisno podatno drvo
i djelja
onda šalje sluge
da prodaju mu djela na sajmu
da vidi koliko vrijede
da vidi koliko vrijedi
a eunuh na dvoru vlada
oltare sebi diže
i dojilja careva s njime
što izgladnjuje careve konkubine
dok on rezbari danju i noću
makete palača gradi
djelja svaku im stubu
svaki stup crijep zabat gredu
svaki arhitrav i rog na krovu
djelja i djelja u kutku velike palače
konfucijanci se srde
dušobrižnici uzbunu dižu
udžbenici već se spremaju prezreti ga
kriza bjesni dinastija se raspada
Mandžurci osvajaju zemlju
potresi drobe zemlju
Žuta rijeka poplavljuje
Peking i Hangzhou gore
nikom nije do Tianqija
povijest se s njegovom zamjenom žuri
ljetopisci nabrana nosa
štede prostor na svicima
a Tianqi te pita:
ima li išta, reci
od ove makete ljepše?
Bez naslova
Na šangajskom križanju, velikom i začudno pustom križanju blizu centra, blizu rijeke Huangpu i remorkera na njoj, u toplom jesenjem danu spremamo se prijeći ulicu kad se zdesna začuje Smetanina „Vltava“, razlegne se, razlije cijelim križanjem, i mi okrenemo glave i ugledamo starog taksista čiji je prozor spušten do kraja i glava obrijana i lice nasmijano, i on skreće u ulicu koju ćemo mi domalo prijeći, skreće prema velikoj rijeci, i dok tako skreće u svome zelenoplavom autu, mnogo manje blistavom i luksuznom od gotovo svih u okolini, mi mu razgaljeni i nasmiješeni mahnemo, a on to vidi, ispruži ruku kroz prozor i razvuče smijeh prepoznavanja do kraja, i kao da samom mišlju, bez uplitanja ruke, još malo pojača glazbu, i kao da, našavši se u skretanju najbliže nama, malko uspori, tek toliko da nam završetak teme ne pobjegne prema anonimnom velegradskom centru.
oni njeguju rat
novim sredstvima doduše
ali oni i dalje zdušno nježno
njeguju rat
oni nalaze budžet nalaze razlog
nalaze dapače nužnost
kažu: ozbiljno je ne miješaj se u to
oni svisoka pišaju po pacifistu
oni mu nabijaju mir na nos
i bratime se s knjiškim batinašima
oni novače pametne
i s njima lašte svoje bombe
dotjeruju s njima članke
o neumjesnosti mira
o pravednim ciljevima
o plemenitim žrtvama
oni ga njeguju o strasno ga njeguju
oni kažu: a što bi ti drugo
pustio silnike da rade po svome?
pustio neopredijeljene da se razmile po svijetu?
pustio dugo dizano zdanje da se raspadne?
a naše svetinje? a naše prokletinje?
a našost naša? hm?
tko neće u borbu neka ne smeta
tko neće u juriš neka šuruje s pekmezastima
tko neće u juhu nek ide na ražanj
srećom ima čvrstih momaka
i djevojaka čvršćih no ikad
da ga njeguju
da ga nježno njeguju
da ga dovedu do blagotvornog
spasonosnog usijanja