Bio sam u dvorištu obiteljske kuće. Podivljala trava. Iz praga izraslo drvce. Drhtajem lišća ono me pozdravlja ispred otvorenih vrata umjesto majke.
U prostoru prozora neka puzavica. Šalteri počupani, kablovi isječeni.
Na propuhu kuhinje drhti i moje tijelo. Kad sam vikendom dolazio iz Sarajeva, tu me je pozdravljao oboljeli otac. Koji je osporavao vječnost na zemlji i priznavao na njoj samo nesigurni mir.
Napuštena, moja obiteljska kuća umire sporo. Suše se u njoj životi svih mojih dragih. U njezinom dvorištu povija se travurina. Njezini pokreti zamijenili su ljudske glasove.
U tišini puca moja bol. Ne znam tko je odnio njezine prozore i vrata. A zar je to važno? Važno je da umirem s njom. Sa svim mojim najdražim. Rasutim po svijetu.
Obiteljska kuća
Bio sam u dvorištu obiteljske kuće.
Podivljala trava.
Iz praga izraslo drvce.
Drhtajem lišća
ono me pozdravlja
ispred otvorenih vrata
umjesto majke.
U prostoru prozora neka puzavica.
Šalteri počupani, kablovi isječeni.
Na propuhu kuhinje
drhti i moje tijelo.
Kad sam vikendom dolazio iz Sarajeva,
tu me je pozdravljao oboljeli otac.
Koji je osporavao vječnost na zemlji
i priznavao na njoj samo nesigurni mir.
Napuštena, moja obiteljska kuća
umire sporo.
Suše se u njoj životi svih mojih dragih.
U njezinom dvorištu
povija se travurina.
Njezini pokreti zamijenili su ljudske glasove.
U tišini puca moja bol.
Ne znam tko je odnio
njezine prozore i vrata.
A zar je to važno?
Važno je da umirem s njom.
Sa svim mojim najdražim.
Rasutim po svijetu.