Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Umjesto toga pričala mi je o ruševinama, o gradu poharanom kataklizmom zbog neke protokolarne greške, gdje je sekretarica generala britanske kraljevske ratne avijacije zamijenila slova u imenu cilja napada teških bombardera RAF-a. Jer u gradu opasanom bedemima već nije ni bilo neprijateljske vojske, pa su bombe rušile ljepotu u sumraku uma. Rat je ionako samo smrt odjevena u uniformu generala. Vojnik nema svijest o ciljevima rata, njemu je jedina ideologija preživljavanje, izbjegavanje konačnosti. Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Umjesto toga pričala mi je o djedu koji je završio na robiji optužen kao kolaboracionist jer je znao popravljati pisaće mašine, satove, bilo kakve uređaje i aparate. Ali znanje se nikom ne prašta. Pa ni njemu koji je prerano umro da mu kažem koliko sam ga volio i prije no što sam se rodio. Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Nakon rata spuštaju se horde mladosti, grozdovi mišića i žila s planina, vino postaje pjesma, pjesma postaje kolo, kolo postaje osmijeh, a osmijeh postaje dijete. Pričala mi je da je radila u starom brodogradilištu kod Vruljice, niti godinu dana dok nije zanijela prvo dijete, i više se nikad nije vratila u život dostojan žene koja je mogla sve. Pričala mi je o bogataškim tvornicama i porodicama, proizvođačima likera, njihovim obiteljskim tajnama. O bunkerima s mrtvačkim glavama. Sve mi je to pričala dok me je učila kako se crta tijelo konja, koji je, u mojim nespretnim pokušajima, izgledao kao mačka s dugim nogama. Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Možda je odgovor bio u tome što imam šestero braće i sestara. A on oči plave kao smrt u uniformi generala kraljevske ratne avijacije.
Nikad mi nije odgovorila
Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Umjesto toga pričala mi je o ruševinama, o gradu poharanom kataklizmom zbog neke protokolarne greške, gdje je sekretarica generala britanske kraljevske ratne avijacije zamijenila slova u imenu cilja napada teških bombardera RAF-a. Jer u gradu opasanom bedemima već nije ni bilo neprijateljske vojske, pa su bombe rušile ljepotu u sumraku uma. Rat je ionako samo smrt odjevena u uniformu generala. Vojnik nema svijest o ciljevima rata, njemu je jedina ideologija preživljavanje, izbjegavanje konačnosti. Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Umjesto toga pričala mi je o djedu koji je završio na robiji optužen kao kolaboracionist jer je znao popravljati pisaće mašine, satove, bilo kakve uređaje i aparate. Ali znanje se nikom ne prašta. Pa ni njemu koji je prerano umro da mu kažem koliko sam ga volio i prije no što sam se rodio. Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Nakon rata spuštaju se horde mladosti, grozdovi mišića i žila s planina, vino postaje pjesma, pjesma postaje kolo, kolo postaje osmijeh, a osmijeh postaje dijete. Pričala mi je da je radila u starom brodogradilištu kod Vruljice, niti godinu dana dok nije zanijela prvo dijete, i više se nikad nije vratila u život dostojan žene koja je mogla sve. Pričala mi je o bogataškim tvornicama i porodicama, proizvođačima likera, njihovim obiteljskim tajnama. O bunkerima s mrtvačkim glavama. Sve mi je to pričala dok me je učila kako se crta tijelo konja, koji je, u mojim nespretnim pokušajima, izgledao kao mačka s dugim nogama. Nikad mi nije odgovorila zašto se baš u njega zaljubila. Možda je odgovor bio u tome što imam šestero braće i sestara. A on oči plave kao smrt u uniformi generala kraljevske ratne avijacije.