Ti ćeš, nakon svega, morati u mene vraćati oči, ruke stavljati na svoja mjesta, morat ćeš mi razbuditi srce i upuhati prvi zrak u pluća. Morat ćeš, ponavljam ti, nakon svega u mene vraćati hranu, na moju glavu ćeš, kako god znaš, izmisliti kosu i u moje kukove onaj pokret koji nas je gurnuo s ceste, Morat ćeš u mene vraćati oči kao u raspadnutu lutku, vraćati život pa bilo kakav. Iza stakla, iza oblaka i u tami, učit ćeš me ponovno hodati, skakati u vodu, slušati radio i voziti. Morat ćeš sjediti sa mnom dok obiđem sva ta brda, sve pumpe na kojima nešto svira, sve trgove na kojima netko nalik tebi već stoljećima prosi. Morat ćeš mi vraćati oči u lice, ti koji žmirkaš i šutiš koji si se nagnuo preko balkona koji si prešao preko jako široke ceste k meni i koji si bezumno u plamenu palio vatru u poplavi skupljao suze.
Nedjeljno pismo nakon duge šutnje
Ti ćeš, nakon svega, morati u mene vraćati oči,
ruke stavljati na svoja mjesta, morat ćeš mi razbuditi srce i
upuhati prvi zrak u pluća.
Morat ćeš, ponavljam ti, nakon svega u mene vraćati hranu,
na moju glavu ćeš, kako god znaš,
izmisliti kosu i u moje
kukove onaj pokret koji nas je
gurnuo s ceste,
Morat ćeš u mene vraćati oči kao u raspadnutu lutku,
vraćati život pa bilo kakav.
Iza stakla, iza oblaka i u tami, učit ćeš me ponovno hodati, skakati u vodu,
slušati radio i voziti. Morat ćeš sjediti sa mnom dok obiđem
sva ta brda, sve pumpe na kojima nešto svira,
sve trgove na kojima netko nalik tebi
već stoljećima prosi.
Morat ćeš mi vraćati oči u lice, ti koji žmirkaš i šutiš
koji si se nagnuo preko balkona
koji si prešao preko jako široke ceste k meni
i koji si bezumno
u plamenu palio vatru
u poplavi skupljao suze.