Niz ravnu kamenu stazu na čijem je kraju raspeti Isus išla je gospođa s kišobranom.
Subota je, a subotom se na groblje uvijek išlo dok su živi bili svi oni oko nje, sada postrojeni u mramornom špaliru.
U ovom je gradu, na ovom groblju, živa još samo ona. I kao što je red, kao što je to oduvijek bilo, korak po korak, polako, ona ide. U lijevoj joj ruci otvoren kišobran, u desnoj štap.
Znatiželja me tjera da potrčim, da joj se što tiše prikradem, da vidim na čiji to grob ide, kako se zovu njezini mrtvi.
Ali ne činim to, nego silazim sa staze, idem iza groba Ivana Peserlea nekim svojim, još uvijek neobjašnjenim poslom. Slikam grobove.
Nitko za mene u ovome gradu nije življi od mrtvih na Groblju svetog Mihovila. I nikome nisam miliji gost nego njima.
Dok s tri kamere slikam grobove, prolazi vrijeme. Možda sat, možda duže od sata. Kiša prestaje padati, i ona korača prema izlazu. Više joj ne treba kišobran. Ništa nije tako sporo kao njezin hod. Uskoro će izaći na ulicu i nestati.
Ne vidi me, ali ja vidim nju.
Posljednju živu na Svetom Mihovilu.
Kako je biti posljednja na svijetu? Posljednja živa na mrtvome groblju.
Kada nestane nje, svijet više neće ići subotom na groblje.
Na Svetom Mihovilu/8
Subota na groblju
Padala je kiša na Groblju svetog Mihovila.
Niz ravnu kamenu stazu na čijem je kraju raspeti Isus išla je gospođa s kišobranom.
Subota je, a subotom se na groblje uvijek išlo dok su živi bili svi oni oko nje, sada postrojeni u mramornom špaliru.
U ovom je gradu, na ovom groblju, živa još samo ona. I kao što je red, kao što je to oduvijek bilo, korak po korak, polako, ona ide. U lijevoj joj ruci otvoren kišobran, u desnoj štap.
Znatiželja me tjera da potrčim, da joj se što tiše prikradem, da vidim na čiji to grob ide, kako se zovu njezini mrtvi.
Ali ne činim to, nego silazim sa staze, idem iza groba Ivana Peserlea nekim svojim, još uvijek neobjašnjenim poslom. Slikam grobove.
Nitko za mene u ovome gradu nije življi od mrtvih na Groblju svetog Mihovila. I nikome nisam miliji gost nego njima.
Dok s tri kamere slikam grobove, prolazi vrijeme. Možda sat, možda duže od sata. Kiša prestaje padati, i ona korača prema izlazu. Više joj ne treba kišobran. Ništa nije tako sporo kao njezin hod. Uskoro će izaći na ulicu i nestati.
Ne vidi me, ali ja vidim nju.
Posljednju živu na Svetom Mihovilu.
Kako je biti posljednja na svijetu? Posljednja živa na mrtvome groblju.
Kada nestane nje, svijet više neće ići subotom na groblje.
Ona je svijet.
Svijet živih.
*